Sestra M. VINKA (Danka) KRIVIĆ

Rođena 24. lipnja 1934. u Neviđanima, na otoku Pašmanu

Preminula 19. siječnja 2023. u Rimu

 

Sestra M. Vinka Krivić rođena je 24. lipnja 1934. god. u Neviđanima na otoku Pašmanu, od oca Marka Krivić i majke Ruže, rođ. Ribić. Djetinjstvo i ranu mladost provela je u svom rodnom mjestu okružena ljubavlju i pažnjom roditelja. Krajem pedesetih godina napušta rodni otok s grupom mladih putujući čamcem preko Jadranskog mora i pokušavajući doći do talijanske obale kako bi nastavili put prema Australiji, gdje je već izbjegla grupa mladih s njihova otoka. U Italiji završava u izbjegličkom logoru Pontecagnano – Salerno. Tu upoznaje hrvatskog svećenika, sadašnjeg mons. Milana Simčića, koji je pomagao hrvatskim izbjeglicama.

Znajući da naše sestre u kući Delegature u Rimu daju utočište i drugim izbjeglicama, smjesti je Danku u našu zajednicu i predao sestrama na brigu. Boraveći među sestrama Danka se odlučuje odazvati Božjem pozivu i posvetiti mu se po svetim zavjetima. Dana 23. studenog 1959. stupa u našu Družbu  kao pripravnica, gdje 8. listopada 1961. polaže privremene, a 7. listopada 1966. doživotne zavjete.

Sav svoj redovnički život s. M. Vinka je posvetila njezi starica u našem staračkom domu – od polaganja prvih zavjeta pa sve dok zdravstveno nije klonula. U svom radnom vijeku uvijek se pokazala kao sestra milosrdnica kakvu bi želio sveti Vinko. Voljela je starice, s ljubavlju se brinula za njih, služila ih u njihovim potrebama i zahtjevima. Bile su uvijek čiste, spokojne, uredne, takve bi ih zatekle kad bi ih posjetile u njihovim sobama ili ih srele u vrtu dok su šetale. Noću je davala sve od sebe za one koje su bile u potrebi, povela bi sa sobom u kapelu gospođu koja se više nije mogla kretati sama. Unatoč zdravstvenim poteškoćama nije se štedjela, ni na poslu, ni u sudjelovanju u zajednici i molitvi. Posljednjih mjeseci svoga putovanja zemljom onemoćala je. Bolovala je od artroze. Dok bi se približavala svojoj sobi, morala je proći ispred kipa Gospe Fatimske. Uvijek je tamo zastala i podigla pogled, čulo se kako stalno ponavlja: „Gospo moja, misli ti. Pomozi mi!“

U posljednja 3 mjeseca svog života bila je vezana uz krevet, okružena ljubavlju svojih sestara. Često je zazivala svoju rođenu majku da dođe po nju i da ju povede k sebi. Zadnja tri dana bila je u komi i 19. siječnja u 3.30 predala je svoju dušu Bogu. Vjerujemo da su je u nebu dočekale starice koje je njegovala i čuvala punih 63 godine.

Draga s. Vinka, počivaj u miru i zagovaraj nas kod Boga i naše nebeske Majke, koje sada gledaš u nebeskoj slavi.

---