Sestra M. VLADIMIRA (Eva) IVANIĆ

Rođena 16. prosinca 1949. u Soljanima, općina Županja

Preminula 29. travnja 2023. Vinkovcima

 

U Vinkovcima je, 29. travnja 2023., preminula naša sestra M. Eva Ivanić. Doživjela je 73 godine, a 52 godine je Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 4. svibnja na splitskom groblju Lovrinac. Sprovodne obrede vodio je župnik fra Kristian Stipanović, a svetu misu zadušnicu u kapeli provincijalne kuće nadbiskup Želimir Puljić, apostolski administrator Splitsko-makarske nadbiskupije. U ime zajednice od pokojne sestre oprostila se s. Vilma Šurjak, kućna poglavarica samostana sv. Vinka u Zadru.

Sestra M. Eva Ivanić rođena je u Soljanima, općina Županja, 16. prosinca 1949. godine, od oca Mate i majke Marije, rođ. Pavlović. Zajedno sa svoje dvije sestre i bratom provodila je dane djetinjstva u rodnoj Slavoniji: igrala se, išla u školu, pohađala vjeronauk, pripremala se za svete sakramente. Osobitom je radošću, piše u svom životopisu, išla na vjeronauk i na svetu misu pažljivo upijajući svaku riječ svoga župnika. U njezinoj su duši, ističe ona, neizbrisiv milosni trag ostavile priprava i primanje sakramenata prve sv. pričesti i potvrde. Tada je počela osjećati u duši žarku želju za molitvom, a onda i za posvetom Bogu u redovničkom staležu. Duhovni poticaji i uzoran život tadašnjega župnika njezine župe, kao i svjedočanstvo života osječkih sestara milosrdnica koje je imala prigodu upoznati, pomogli su da se iskra poziva u njezinoj duši s vremenom rasplamsa. Tu tajnu svog srca povjerila je najprije župniku, a nakon nekog vremena i roditeljima, koji su joj, duboko ukorijenjeni u vjeri, rado dali svoj blagoslov.

Molbu za ulazak u samostan nije međutim poslala sestrama milosrdnicama u Osijek, odnosno njihovoj središnjici u Zagrebu, nego po savjetu župnika i njegove rođakinje – milosrdnice iz Splita, Eva ju šalje k nama u Split. Primivši pozitivan odgovor s datumom kada može u samostan doći, ona ostavlja roditeljski dom i 22. kolovoza 1968. godine prvi put prelazi samostanski prag splitskog samostana u Bribirskoj 10. Obredi oblačenja i zavjetovanja, kojima je nazočila tog dana, ostavili su na nju snažan dojam i stvorili u njoj nezaboravan doživljaj. Toga istog dana, sva puna svete čežnje, ona će ući u postulaturu, a godinu dana poslije, 22. kolovoza 1969., ulaskom u novicijat počet će se intenzivnije pripremati za zavjetovani život u našoj Družbi. Tada prima i redovničko odijelo te dobiva ime s. M. Vladimira. Ljepotu tog dana doživjela je, kao nikada prije, i nije ju mogla riječima izreći. Pred veličinom milosti koju je dobila osjećala se malom i nedostojnom, a u isto vrijeme i duboko zahvalnom što ju je Bog, i kao slabo svoje stvorenje, izabrao da bude njegovom zaručnicom.

Prve redovničke zavjete položila je 22. kolovoza 1970., a doživotne 1975. godine.

Božji poziv ne poznaje granice, pa je tako i s. M. Vladimiru pozvao iz ravne Slavonije na obale Jadrana, u daleku joj Dalmaciju. I kao što je tada spremno odgovorila na njegov zov, ona će i tijekom redovničkog života odgovarati na njegove daljnje pozive. Kročeći putovima poslušnosti, ona će se truditi svjedočiti Božju ljubav u Splitu, Supetru, Kliševu, Ćurlinima, Jelsi, St. Augustinu, Eisenstadtu, Zadru, Makarskoj, Dubrovniku i Selcima. Velikom spretnošću obavljala je u svim tim mjestima kućanske poslove – bila je vrsna kuharica, a u nekim zajednicama i kućna poglavarica. Posljednje godine, od 29. studenoga 2018. do 28. siječnja 2023., provela je kuhajući u Nadbiskupskom domu u Zadru, a onda je zbog narušenog zdravlja došla na oporavak u Samostan sv. Vinka u Zadru, odakle je trebala otići u naš samostan u Sinju.

Prije odlaska u Sinj izrazila je želju pohoditi svoju dragu Slavoniju. Kao što ju je nekada poziv Božji odveo na more, tako ju je sada zov rodnog kraja odveo još jednom tamo gdje joj je Gospodin darovao život. I upravo tamo, sasvim neočekivano 29. travnja, naša je s. M. Vladimira završila svoje ovozemaljsko putovanje. Slavonija, koju je toliko voljela, bila joj je kolijevka, ali i samrtni ležaj.

Draga naša s. M. Vladimira, žao nam je što nismo mogle biti uza te i pratiti svojim molitvama tvoj prijelaz Ocu, ali tješi nas vjera da si stigavši na svoju zadnju postaju doživjela radost susreta sa svojim Bogom. Vjerujemo da te je On, koji te je odabrao i kojemu si cijeloga svog života vjerno služila, primio u svoje naručje i da sada s njime i svojim dragima te brojnim svojim bijelim sestrama slaviš slavlje za nebeskim stolom.

Počivaj u miru Božjemu i, molimo te, zagovaraj nas sve pred Ocem nebeskim!

---