S. MATILD (Vinka) TALAJA

Tvoja sam,Presveta Djevice,da bi savršenije mogla biti Božja.Nauči me nasljedovati Tvoj sveti život,vršenjem svega što Bog traži od mene.( Sv.Lujza)

Sestra Matilda, Vinka Talaja rođena je u Brnazama kod Sinja od kršćanskih roditelja, oca Stipe i majke Mare, rođ. Dodić kao treće, najmlađe dijete. Veselo je i bezbrižno rasla na toplom obiteljskom ognjištu okružena ljubavlju najdražih. Ali njena djetinja nježna duša rano je okusila žalac boli. Kad je imala šest godina umire joj majka, oslonac i podrška, ali sigurnost i utjehu je pronašla u Nebeskoj Majci. Rado se molila i anđelima čuvarima. Odlazi živjeti kod djeda i bake, osobito je bila privržena djedu koji ju je također učio kako se moliti Preblaženoj Djevici, iskati gorljivo njezinu pomoć i zaštitu. I molitve anđelima čuvarima kao i druge lijepe molitve ostala su joj dragocjena baština. U desetoj godini života, kako zapisa, Bog je od nje tražio novu žrtvu skoro veću od prve, kako nakon majčine smrti prihvatiti smrt dragoga djede. Djedove posljednje riječi su joj se duboko utisnule u srce: Drago dijete, budi dobra, pa ćemo te dočekati gore u lijepom raju ja, tvoja mamica, sestrice i braća. Te riječi su joj bile ohrabrenje i poticaj da s jednakom ljubavlju sluša pomajku, prihvati novu sestricu i bracu. U rodnom selu završava četiri razreda osnovne škole. Već u drugom razredu prima Svetu Pričest, Isusa u svoje siromašno, vjerno srce koje kuca radosno a u trećem Svetu Potvrdu.

U djetinjstvu je imala jednu tajanstvenu želju, njoj nejasnu, nerazumljivu. Što to Bog  s njom namjerava, što učiniti, razmišljala je, jer igra je nije zanimala, nema slobode. U dvanaestoj godini tu je želju žarče osjećala, svaki put sve više kad bi odlazila u crkvu na svetu misu i promatrala časne sestre različiih redova. Osobito su joj se svidjele milosrdnice, njihova skromnost, poniznost, prostodušnost. I to ju je potaklo da pomajci izrazi želju za odlaskom u samostan kod bijelih sestara. Molba njena tada nije bila uslišana ali djevojčica Vinka odostvarenja sad već jasne želje nije odustajala. Molila se milosnoj Nebeskoj Majci neumorno, pobožno i Presvetom Srcu Isusovu u nadi da će njena molitvena čežnja biti uslišana. Nakon sedam godina ustrajne molitve uz blagoslov svojega naoko strogog ali brižnog oca odlazi u samostan. Taj za nju sretan trenutak dolaska u Družbu sestara milosrdnica u Splitu dogodio se za Blagovijest, blagdan Nebeske Majke koju je ljubila svim srcem, 23. ožujka 1946. Prve redovničke zavjete polaže 25. ožujka 1948. a doživotne 8. travnja 1951.

Prvu godinu svog milosrdničkog služenja provodi u Provincijalnoj kući obavljajući kućanske poslove. Zavjet poslušnosti je 1949. godine šalje u Livno gdje nastavlja svoj samozatajni apostolat s velikim veseljem. Providnost je već nakon nekoliko mjeseci vraća natrag u Split, u Provincijalnu kuću gdje ostaje marljivo raditi na slavu Božju do1958. kada ponovno odlazi u Livno. Nakon dvanaest godina djelovanja ostavlja duboki trag kao Marijina revna učenica koja je ne samo svojim dobrim djelima nego i ugodnim glasom i sviranjem proslavljala Boga. U Herceg Novi,taj dragulj Boke Kotorske koji je iznjedrio hrvatskog sveca velikog duha i hrabrog srca Leopolda Bogdan Mandića odlazi 1970. Tu svjedočki djeluje sve do 1985. kao vrijedna švelja i svoju glazbenu nadarenost koristi za širenje Božje velike ljubavi svima oko sebe. Zatim odlazi u Split, u Provincijalnu kuću, gdje ostaje deset godina. Posljednja postaja njezina radosnog i predanog služenja Gospodinu po Marijinu primjeru je kuća u Sinju gdje je također djelima svojih marljivih, strpljivih ruku razveseljavala bližnje. Kad su snage malaksale, koraci otežali, ruke su sklopljene molile, prebirale zrnca krunice, sve do kraja ovozemnog žića na prvu subotu, dan posvećen Mariji. To je jedino i željela, ustrajno vapijući: Majčice draga, daj da ostanem uvijek vjerna tebi i tvom Božanskom Sinu, da budem vrijedna vaše ljubavi.

Sestra Matilda je cijeli svoj život nastojala što savršenije slijediti Mariju, živjeti njezinu predanu, postojanu vjeru, u  istinskoj nadi, velikodušnom ljubavlju sa zadovoljstvom  vršiti presvetu volju Božju. Zahvaljivala je Bogu moleći i pjevajući, za sve milosne darove koje joj je podario, za zlatne zrake sunca i kaplje kiše, za radost i tugu, za blagoslov i umor ruku, slavila je Njega. I kad je glas počeo drhtati nije se predavala, molila je tiho ne ispuštajući krunicu iz ruku. Zaručnika je svog spremno dočekala, svijeća je dogorjela.

Draga sestra Matilda, Gospodin koga si za života neizmjerno ljubila, osluškivala poticaje i slijedila dao ti da u zajedništvu s Marijom, Nebeskom Kraljicom i svim svetima budeš dionikom nebeske slave gledajući Ga licem u lice. Hvala još jednom za vedrinu koju si širila, mudre bisere koje si nesebično dijelila i požrtvovnu, sestrinsku ljubav koju si djelima neumornih ruku potvrđivala. Hvala što nisi štedjela lijep i ugodan glas, nego si rado pjevala, veličala Stvoritelja neba i zemlje. A svoju najomiljeniju pjesmu – Majko ljubežljiva – koju si uvijek radosno pjevala, i gore pjevaj, dozivaj Mariju uz pratnju anđeoskih trublji.


Majko ljubežljiva, Kraljice raja, utjeho naša sred zemskog vaja, uz pjev anđeoski čuj pozdrav mi mio, Zdravo, Zdravo Marijo.

Počivaj u miru Božjem!

s. M. Tomislava Milković




Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: