Sestra M. BRANIMIRA (Dragica) INKRET

Rođena 31. srpnja 1937. godine u Radoboju

Umrla 4. kolovoza 2021. u Kući matici u Zagrebu

 

Okrijepljena svetim sakramentima, u tijeku  ljetnih vrućina, provela je s. M. Branimira Inkret samo nekoliko dana u bolesnom i nemoćnom stanju, očekujući pohod Gospodara života. U zoru 4. kolovoza 2021. preselila se u stanove vječne za koje se uvijek pripremala i čeznula u njih doći.

Rodila se 31. srpnja 1937. godine u Radoboju, od oca Mije i majke Amalije, rođene Šalković. Treći dan nakon rođenja krštena je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva i dobila ime Dragica.

Najmlađa u roditelja od sedam kćeri i dva sina, nakon prerane smrti majke, već od malena pomagala je ocu i starijim sestrama i braći te uz njih naučila sve kućanske i poljoprivredne poslove. Na večer se u kući redovito glasno molilo, odlazilo se na nedjeljnu svetu misu, išlo na proštenja i u posjete rodbini. U svemu tome Dragica je radosno sudjelovala.

Slušala je propovijedi raznih duhovnih pastira i čitala pobožno štivo do kojeg je došla, pa je saznala i o časnim sestrama milosrdnicama, o njihovom radu s bolesnicima i siromasima. Osjetila je nutarnji poziv da im se pridruži. Svećenik s kojim je o tome razgovarala preporučio joj je da ide raditi u Dječačko sjemenište na Šalatu pa će izbliza promatrati način života i rada sestara milosrdnica i onda bolje shvatiti što je njezin životni put.

Zaposlila se u Sjemeništu i nakon devet mjeseci rada, napisala je molbu da bude primljena u samostan sestara milosrdnica.

Stupila je u Družbu 15. siječnja 1963.godine. Novicijat je započela 15. kolovoza 1964. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1965., a doživotne 15. kolovoza 1970.

Voljela je moliti i raditi. U toj izmjeni molitve i rada odvijao se njezin redovnički život ispunjen radošću Isusove blizine i sestrinskog zajedništva. Bila je vedra, razgovorljiva, brza, savjesna i točna u vršenju redovničkih Konstitucija i radnih obaveza. Uz svoju glavnu dužnost uvijek je pomagala u poslovima starijim i slabijim sestrama. Spremno i spretno laćala se svakoga posla koji joj je bio povjeren u samostanu u Lovrečini, kasnije u Daruvaru, kao i u Požegi, bilo da je radila u kući, na polju, u vrtu, u praonici rublja ili u crkvi. Jednako je tako revno i poletno obavljala poslove u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu i nakon toga u Biskupskoj kući u Varaždinu. U svemu je bila zadovoljna i sretna. Među sestrama je stvarala vedro raspoloženje i iskreno zajedništvo.

U Isusovoj blizini provodila je vrijeme sabranosti, molitve i rada slaveći u svemu Gospodina, Presvetu Djevicu Mariju i svetog Josipa prema kome je njegovala osobitu pobožnost.

Preselila se s ovoga svijeta u Godini svetog Josipa, u srijedu kad ga je posebno častila, potpuno se predajući Isusu i Mariji za svu vječnost.

Počivala u miru Božjem.  Amen.

 

---