SESTRA M. VIKTORIJA ( Katarina) MAGDIĆ

Sestra M. Viktorija Magdić rođena je 20. travnja 1927. godine u selu Kladare kod Đurđevca, u radišnoj obitelji pobožnih i Crkvi odanih roditelja, oca Pavla Magdić i majke Roze, rođ. Čupen.

Na krštenju je primila ime Katarina. Zajedno s braćom i sestrom Lucijom, odgajana je u vjeri i pouzdanju u Božju providnost, a roditelji su djecu učili dijeliti sve što imaju. Osnovnu školu završila je u rodnom kraju.

Za duhovno zvanje, sestra M. Viktorija zahvaljuje svojoj teti milosrdnici, sestri Nataleni, koja je u njoj potakla želju  da pođe u samostan. Tako je 1940. godine upisala školu, a nakon završene gimnazije, 12. kolovoza 1946. godine stupila je u kandidaturu. Zapažena je kao tiha, skromna, marljiva, uslužna i prijazna djevojka.

Redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1947. Privremene zavjete je položila na svetkovinu Uznesenja BDM  1948., a doživotne 1952. godine. Nakon položenih zavjeta svoje je redovničko služenje započela u Osijeku, zatim u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu, Požegi, Zemunskoj bolnici.

1959. godine vratila se u Zagreb i upisala je Katehetski tečaj. 15. veljače 1965. godine započela je svoj rad kao službenik u Glasu Koncila. Tu je ostala sve do 31. prosinca 1996. godine, a nakon umirovljenja radila je honorarno još pet godina. Svojim radom ugradila se u same početke rada i djelovanja Glasa koncila, gdje je unatoč teškim počecima s velikom ljubavlju i savjesnošću ulagala svu sebe. Odlikovala se pobožnošću u osobnoj i zajedničkoj molitvi. Rado je dolazila i ostajala pred Svetohraništem razmatrajući Božju riječ. Služila je bližnjima skromno i samozatajno. Zračeći vedrinom razveseljavala je svojim umijećem i pažnjom.  Osobne ljudske slabosti krotila pokorom i molitvom. Bila je žena duboke duhovnosti, vjere i molitve, kojoj Božji darovi nisu izmicali neopaženi. Ponekad bi snimila pjev ptica u samostanskom vrtu i tom prirodnom simfonijom razveseliti suradnike na poslu. Uvijek je bila spremna svakoga prihvatiti, razumjeti i pomoći. Imala je izrazit smisao za slušanje drugih. U drugima je otkrivala ono dobro i hrabrila da se to dobro razvija i dalje. Bila je smirena i skromna osoba do kraja. Njezin je život protekao tiho, u molitvi i predanju. Takvu ju je Gospodin našao i u dan pohoda i pozvao je k sebi 12. rujna 2012. godine.

Zahvaljujući za njezin život molimo da i sâmi budemo spremni pohrliti ususret Gospodinu kada nas pozove.

Počivala u miru!


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: