SESTRA M. VIKTORIJA ( Katarina) MAGDIĆ
Sestra M. Viktorija Magdić rođena je 20. travnja 1927. godine u selu Kladare kod Đurđevca, u radišnoj obitelji pobožnih i Crkvi odanih roditelja, oca Pavla Magdić i majke Roze, rođ. Čupen.
Na krštenju je primila ime Katarina. Zajedno s braćom i sestrom Lucijom, odgajana je u vjeri i pouzdanju u Božju providnost, a roditelji su djecu učili dijeliti sve što imaju. Osnovnu školu završila je u rodnom kraju.
Za duhovno zvanje, sestra M. Viktorija zahvaljuje svojoj teti milosrdnici, sestri Nataleni, koja je u njoj potakla želju da pođe u samostan. Tako je 1940. godine upisala školu, a nakon završene gimnazije, 12. kolovoza 1946. godine stupila je u kandidaturu. Zapažena je kao tiha, skromna, marljiva, uslužna i prijazna djevojka.
Redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1947. Privremene zavjete je položila na svetkovinu Uznesenja BDM 1948., a doživotne 1952. godine. Nakon položenih zavjeta svoje je redovničko služenje započela u Osijeku, zatim u Dječačkom sjemeništu u Zagrebu, Požegi, Zemunskoj bolnici.
1959. godine vratila se u Zagreb i upisala je Katehetski tečaj. 15. veljače 1965. godine započela je svoj rad kao službenik u Glasu Koncila. Tu je ostala sve do 31. prosinca 1996. godine, a nakon umirovljenja radila je honorarno još pet godina. Svojim radom ugradila se u same početke rada i djelovanja Glasa koncila, gdje je unatoč teškim počecima s velikom ljubavlju i savjesnošću ulagala svu sebe. Odlikovala se pobožnošću u osobnoj i zajedničkoj molitvi. Rado je dolazila i ostajala pred Svetohraništem razmatrajući Božju riječ. Služila je bližnjima skromno i samozatajno. Zračeći vedrinom razveseljavala je svojim umijećem i pažnjom. Osobne ljudske slabosti krotila pokorom i molitvom. Bila je žena duboke duhovnosti, vjere i molitve, kojoj Božji darovi nisu izmicali neopaženi. Ponekad bi snimila pjev ptica u samostanskom vrtu i tom prirodnom simfonijom razveseliti suradnike na poslu. Uvijek je bila spremna svakoga prihvatiti, razumjeti i pomoći. Imala je izrazit smisao za slušanje drugih. U drugima je otkrivala ono dobro i hrabrila da se to dobro razvija i dalje. Bila je smirena i skromna osoba do kraja. Njezin je život protekao tiho, u molitvi i predanju. Takvu ju je Gospodin našao i u dan pohoda i pozvao je k sebi 12. rujna 2012. godine.
Zahvaljujući za njezin život molimo da i sâmi budemo spremni pohrliti ususret Gospodinu kada nas pozove.
Počivala u miru!
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.
Provincije i delegature
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove:
