Sestra AGATA (Štefanija) LUGARIĆ

Rođena 20. veljače 1945. u mjestu Petruševec, općina Zlatar

Umrla 5. siječnja 2021. u Kući matici, u Zagrebu

 

Sestra Agata Lugarić, krsnim imenom Štefanija, rođena je 20. veljače 1945. u mjestu Petruševec od oca Stjepana i majke Drage, rođene Valjak. Krštena je u župnoj crkvi Sv. Marije u Belcu. Roditelji su se nastanili u Donjoj Batini, župa Zlatar, gdje je, uz sestru i brata, proživjela lijepo djetinjstvo i pohađala osnovnu školu. U Batinu su iz Zlatara dolazile sestre milosrdnice svirati svete mise i okupljati djecu na vjeronauk. U dragom sjećanju nosila je kroz život s. Zvjezdanu Berta, orguljašicu i voditeljicu pjevanja, kao i s. M. Antoniju Brlečić, učiteljicu u Zlatarskoj školi koja je, nakon što je sestrama od tadašnjih vlasti zabranjeno raditi na školi, ostala držati vjeronauk na župi. Sestre su se družile s djecom, poučavale ih i odgajale tako da je svima bilo lijepo. Potaknuta na razgovor o svom životu i radu, s. Agata je nešto prije svoje smrti ispričala mnoge zgode koje ću u nastavku djelomično prenijeti. Rekla je: „Dok su sestre bile s nama poslije škole u Batini, gledala sam njihovo ponašanje, sviranje i vjeronauk u crkvi i tako su me jako oduševile, da sam jedva čekala sljedeći dan kad će opet k nama doći… Odlučila sam: ‘Bit ću ovo što su i one’.“

S navršenih 16 godina 3. svibnja 1961. Štefanija je u pratnji svoje majke Drage došla u samostan u Zagreb. Pamtila je do kraja života kako su ih na porti lijepo primile provincijalna poglavarica s. Ilona Blažeka i magistra s. M. Imakulata Palanović. Teško se rastala od majke koja je pustila i suze, ali odlučila je biti sestra milosrdnica i od toga nije odstupala.

Redovničko odijelo i ime s. Agata primila je ulaskom u novicijat 2. veljače 1963. Privremene zavjete položila je 2. veljače 1964., a doživotne 15. kolovoza 1969. godine. U vrijeme kandidature u Zagrebu dovršila je osmoljetku (7. i 8. razred), pomagala je u samostanskim poslovima i učila svirati.

Nakon položenih zavjeta pohađala je dvogodišnji Katehetski institut i uz samostanske profesorice glazbe napredovala u sviranju. Bila je osposobljena za sviračicu i katehisticu. Prvo radno mjesto dodijeljeno joj je u jesen 1966. u Osijeku. Iz tamošnjeg  samostana odlazila je na župu u Osijek III., gdje je svirala, katehizirala, uređivala crkvu i obavljala poslove sakristanke. Za početak adventa 1968. premještena je u Dječačko sjemenište u Zagreb da uređuje dvije crkve i više kapelica u Sjemeništu te okuplja djecu na vjeronauk i vodi sviranje. Potrebe su zahtijevale da se u rujnu 1972. opet vrati na župu u Osijek. U svom vjeroučiteljskom poslanju djelovala je kraće vrijeme na župi u Velikoj Gorici i u Požegi, a zatim 10 godina na župi u Jakšiću (od 22. 11. 1973. – 1. 9. 1983.).

Tada je premještena u Zagreb na župu Sve Ane u Rudeš. Nakon pet godina uspješnog rada, kratko je djelovala u Gradecu, a 23. kolovoza 1988. poslana je u svojstvu vjeroučiteljice, sviračice i sakristanke u svoju rodnu župu u Zlatar. Lijepih 6 godina radila je i svjedočila život sestre milosrdnice kao što su u njezinom djetinjstvu sestre činile među djecom i župljanima. Rado je hodočastila s ljudima u Marijanska svetišta. Posvuda se orila njihova pjesma i sviranje raznih instrumenata (tambura, pleh muzike, a ona bi ih pratila na orguljama ili klaviru… Sjećala se do kraja života kako je sa zlatarskim vjernicima 1988. godine došla na Trsat. Zanimljivo i sa sjajem u očima pričala je o tom danu. „Naša pleh muzika uvijek nas je pratila. Nije se još smjelo sve javno djelovati. Ta bio je komunizam. A ja s dečkima dogovorim: ‘Idemo na Stari grad.’ Kad smo došli gore, kažem sviračima: ‘Pogledajte Rijeku. Sad ćemo im odsvirati Zrinskog.’ Nasmijali su se, a neki su mi šapnuli: ‘Časna, budu nas zaprli u rešt’.  A ja im rekla: „Vas ne budu! Kažite da niste krivi, jer ja sam vam naredila svirati. Dečki su odsvirali. Ljudi su u Rijeci stajali vani i svi gledali gore, prema nama. I to je bio posebni povijesni trenutak, pun pogodak! Ništa nam se nije dogodilo!“

U kolovozu 1994. poglavari su je premjestili u Varaždinske Toplice za rad na tamošnjoj župi. U tri navrata je ondje djelovala. Potrebe Provincije bile su takve da je između neko vrijeme radila u Lovrečini, te u Biskupiji u Varaždinu, a u svibnju 2000. godine vratila se u Varaždinske Toplice i ostala do 18. studenoga 2013. Oslabljena zbog bolesti i operacije srca, preselila se na oporavak u Kuću maticu u Zagreb. Čim se osjećala bolje, pomagala je u kućanskim poslovima, sve dok posljednje dvije godine nije morala boraviti u Kućnoj bolnici.

Gledajući na svoj život i djelovanje, rekla je: „U životu sam radila s veseljem. Crkva mi je uvijek bila na prvom mjestu. Ako nisam stigla sve po danu urediti, noć je preostala za nastavak rada, da bude sve čisto i kako treba. Vjeronauk isto tako, i sviranje i pjevanje, kako sam najbolje znala i mogla. U životu su mi puno pomogle neke sestre od kojih sam naučila svirati (s. Vilka Šimecki, s. Margareta Ćuk i s. Gerarda Šarec) i one od kojih sam naučila druge dobre stvari (kao npr. s. Lina Posavec i s. M. Bonita Kontent). Jako sam im zahvalna, kao i liječnicima koji su se borili i izborili za moje srce, te svojim poglavaricama i dragim sestrama u Kućnoj bolnici koje su me njegovale, posebno glavnoj sestri M. Mihovili Malek… Bogu sam predala sve svoje: srce i dušu… Sve što čovjek radi, neka bude iz ljubavi, a vršiti volju Božju, za mene je prvotno. Bože, hvala ti za sve!“

Bila je zauzeta radnica za slavu Božju, pobožna moliteljica, raspjevana i vesela redovnica.

U zahvalama, molitvama i lijepom sjećanju na prošle dane i na ljude s kojima je živjela i slavila Gospodina, predala je s. Agata 5. siječnja 2021. svoju dušu Bogu u bolnici Kuće matice.

Nagradi ju Gospodine za tolike godine sviranja, pjevanja i unošenja svečanosti u liturgijska slavlja i među ljude, za naviještanje i svjedočenje tvoje Riječi djeci i župljanima i za sve fizički naporne poslove koje je uz to obavljala po župama.

Počivala u miru Božjem!  Amen.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: