Umrla sestra Benedikta (Anđa) Varenina

Sestra Benedikta, Anđa Varenina rođena je u Jabuci kod Trilja 13. travnja 1922. godine, od oca Cvitka i majke Luce, r. Grubišić. Imala je još dva brata i četiri sestre, od kojih je još jedna – pokojna s. Hijacinta – bila naša sestra. Cijeli život  rado je spominjala obiteljsko ozračje u kojem je odrasla, osobito majku koja joj je bila prva učiteljica vjere.

U samostan dolazi 10. travnja 1940., a ulaskom u novicijat,  8. svibnja 1941., oblači redovničko odijelo i dobija ime s. Benedikta. Prve zavjete polaže 8. svibnja 1942., a doživotne 15. kolovoza 1945. godine.

U provincijalnoj kući duži niz godina obavlja razne kućne poslove i službe, a djelovala je i na niz filijala: Makarska, Zlarin, Herceg Novi, Dol na Hvaru, Mokošica i Tkon. Navršivši 80 godina, iz Tkona dolazi u novu provincijalnu kuću u Splitu gdje je i dalje pripravna pomoći u životu zajednice koliko joj snage dopuštaju. Kako joj godine, a još više bolesti koje ju pohode, znatno ograničavaju fizičke snage, s. Benedikta 2012. godine odlazi u samostan u Sinju, koji je bio najprikladniji za bolesne sestre.

Devedeset tri godine života s. Benedikte, od kojih je punih sedamdeset pet utkano u život Provincije, doista je činjenica koja zavrjeđuje da se nad njom zastane. Zastane – u prostoru i vremenu – pred činjenicom prolaznosti i vječnosti.

Sestra je Benedikta znala govoriti o teškom životu zajednice u poratnim godinama. Kako je niz godina bila predstojnica, s puno muke i truda iznalazila je načine kako prehraniti sestre. Neka nas i sada prati molitvom da rastemo po lomljenju kruha i molitvama kao vjernice i redovnice.

Pripravila je s. Benedikta i nebrojenih pomagala za molitvu. Naime, i kad je znatno onemoćala, volja i snaga u rukama uvijek je bila dostatna za nizanje zrnaca i žice u krunice.

Sestra Benedikta sve je svoje godine bolesti živjela s nekom osobitom energijom, kao i cijeli život – činilo se nevjerojatnim kako uvijek nalazi snagu izdići se i ići naprijed, dalje! Drago mi je živiti! – znala bi reći. Tako je i prešla u novi život kao da je tek učinila jedan svakodnevni korak – ručajući, ode Ocu – u subotu 11. travnja, dva dana prije svog 93. rođendana.

Sada sretno živim, a Ti, Gospodine daj da ustrajem u svetom zvanju do smrti! zapisala je s. Benedikta u siječnju 1942. godine. Danas kad nas upravo smrt dijeli od sestre Benedikte, zahvaljujemo Bogu za njezinu ustrajnost do smrti i vjerujemo u njezin još sretniji život u vječnosti.

Dok ovdje stojimo pred tajnom ovog života i smrti, u svjetlu Kristova uskrsnuća koje liturgijski upravo živimo, želimo i ovo svojevrsno slavlje zajedništva ugraditi u vječni Uskrs. Zato molimo uskrsloga Krista da sestri Benedikti otvori vrata svoga raja, a nama pomogne da ga uspijevamo prepoznavati u susretima ove naše Galileje koja traje.

Počivala u miru Božjem!

s. M. Gracijana Gracin

---