Umrla sestra BERNARDA (Marija) KOPJAR

 

Sestra Bernarda Marija Kopjar okrijepljena svetim sakramentima i s nadom u uskrsnuće preselila se u vječnost u subotu 18. kolovoza 2018. u Kući matici u Zagrebu.

S lijepog brežuljka Oštrice, smještenog u prirodnom trokutu između Novog Marofa, Varaždinskih Toplica i Varaždina, ubrao je Gospodin i presadio u našu Družbu tri rođene sestre: Katarinu – s. M. Nadu, Mariju – s. Bernardu i Jelenu – s. M. Damjanu Kopjar. Iako najstarija od njih, s. Bernarda najdulje je poživjela na zemlji.          

Rođena je 7. svibnja 1928. u Oštricama, župi Remetinec kod Novog Marofa, od oca Antuna i majke Barbare, rođene Habić. U obitelji sa sedmero djece, s velikim imanjem, marljivo se radilo i od malena uključivalo djecu u poslove na seoskom posjedu, zato se u kući ničim nije oskudijevalo. Marija je uz roditelje naučila sve poslove i rado ih je obavljala. Molitva i pjesma, nedjeljna sveta misa uz pješačenje s drugim djevojkama do udaljene župne crkve, ili na proštenja u susjedne župe, bili su sastavni dio života kojeg se rado sjećala.

Nakon što je mlađa sestra Katarina već bila postulantica, pokucala je na vrata samostana i Marija, odrasla djevojka, te je 15. srpnja 1954. i ona primljena u Družbu. Novicijat je započela 14. kolovoza 1955. i dobila ime s. Bernarda. Prve zavjete položila je 15. kolovoza 1956., a doživotne 15. kolovoza 1961.

Nakon prvih zavjeta završavala je s drugim sestrama više razrede osmoljetke i u svim predmetima bila odlična, po lakoći pamćenja ispred mnogih drugih. No, Gospodin ju je osim bistrine uma nadario i dobrotom srca, voljom za rad, osjećajem odgovornosti, požrtvovnosti i darom nenametljivog vodstva u poslu koji joj je pojedinačno ili u zajednici s drugima bio povjeren. Nekako se u tadašnjim okolnostima kroz svojstva njezine osobe, poslušne i prilagodljive, pokazala volja Božja, slijedom koje je najveći dio života ostala raditi na samostanskom gospodarstvu.

Za vrijeme privremenih zavjeta predstojnice su o mladoj sestri Bernardi samo pohvalno pisale: „Namještena je u Zemunu i radi neprestano na kućnoj ekonomiji. Naravna je i dobre ćudi, marljiva kod posla i promišljena. Sve poslove s veseljem obavlja, uslužna je i njeguje sestrinsku ljubav. Nikada se ne tuži da joj je što teško, drugima nastoji što više pomoći kod posla.“ I druga predstojnica zapisala je: „Sestra Bernarda je svima upala u oči kao fina, ozbiljna i prijazna sestra. U svakom i najmanjem poslu bila je savjesna i neumorna, pa su je u kući svi zavoljeli. Nitko se nikada ni najmanje nije potužio na nju. Dnevnom je redu hitala, savjesno svoje dužnosti vršila. Bože, daj da ostane takva… Neka je dragi Bog čuva!“

Ne samo da je takva ostala, nego se kroz život duhovno izgrađivala i usavršavala u krjepostima, osobito u dobroti i sestrinskoj ljubavi. „Uvijek smo se slagale. Bila mi je kao majka!“ – reče ovih dana sa suzom u oku s. Izaija, koja je s njom na velikom gospodarstvu radom i molitvom Gospodinu služila punih osamnaest godina.

 U Zemunskoj zajednici čulo se u razgovorima: „Sestra Bernarda sve brine, obrađuje, uzgaja i dobro organizira na „Salašu“. Nenadmašiva je u pobožnosti i u radu za uzdržavanje sestara zdravom i krepkom hranom.“ A bilo je tih godina u zemunskoj zajednici više od stotinu članova.

Užurbanim, napornim i Bogu predanim radom provela je s. Bernarda na „Salašu“ u Zemunu trideset i četiri godine. Za vrijeme Domovinskog rata 2. listopada 1993., spašavajući živote, zatvoreno je djelovanje sestara u Zemunskoj bolnici i na ekonomiji zvanoj „Salaš“ i s. Bernarda namještena je na gospodarstvu i u kuhinji u Gradecu. U listopadu 1997. povjerena joj je dužnost u blagovaonici Kuće matice. Od travnja 2010. obavljala je kućne poslove sve dok se zbog oslabljena zdravlja nije preselila u Kućnu bolnicu gdje je nastavila moliti za Družbu pa i onda kad već nije mogla govoriti.

Opraštamo se od s. Bernarde Marije Kopjar, skromne ali duhom velike sestre milosrdnice, koja je bistrinom uma, žarom srca u molitvi i klanjanju i cjelodnevnim radom marnih ruku iskazivala Gospodinu svoju ljubav, njegujući posebno sestrinsku ljubav.

Neka otpočine od životnih napora u miru Božjem! Dao joj Gospodin vječnu radost među svetima svojim!

---