Sestra JERONIMA (Luca) ĆOSIĆ

Rođena 7. rujna 1934. u Podima, Trilj

Umrla 31. prosinca 2020. u Šibeniku

 

U Šibeniku je 31. prosinca 2020. blago u Gospodinu preminula naša draga sestra Jeronima Ćosić. Doživjela je 86 godina, a Bogu je i bližnjemu 60 godina služila. Pokopana je 2. siječnja 2021. na šibenskome gradskom groblju Kvanj. Sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu predvodio je mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup. U ime zajednice od pokojne sestre oprostila se s. M. Tatjana Petric, kućna poglavarica.

Draga naša sestra Jeronima,

skupili smo se danas ovdje na šibenskom gradskom groblju Kvanj želeći te pozdraviti posljednji put dok ispraćamo tvoje tijelo na vječni počinak. Ovdje su tvoje sestre milosrdnice, ovdje je tvoja rodbina, ovdje je biskup, ovdje su svećenici, redovnice, prijatelji i znanci tvoji. Danas se opraštamo od tebe kao što se Isus opraštao od svojih učenika, rekavši im: „Ja sam Put i Istina i Život.“ (Iv 14, 6a) Svoj životni put ti si započela u svojoj obitelji, u župnoj zajednici, a potom i u našoj redovničkoj zajednici Družbe sestara milosrdnica.

Sve je počelo prije 86 godina, 7. rujna 1934. godine u mjestu Podi kod Trilja kad su otac Ilija i majka Jaka dobili kćer kojoj su na krštenju nadjenuli ime Luca. U krugu obitelji provela si bezbrižne dane svoga djetinjstva i primila temelje vjerskoga odgoja. Jasni poziv na redovnički život prihvatila si s radošću i iskrenim predanjem, pa u samostan sestara milosrdnica u Split dolaziš u svojoj dvadeset petoj godini života.

Nakon potrebne formacije, prve redovničke zavjete u Družbi položila si 9. svibnja 1961., a doživotne 23. kolovoza 1966. godine. Redovnička poslušnost tražila je od tebe da tijekom petnaestak godina šivaš redovnička odijela u Splitu, Livnu, pa opet u Splitu. Kratko vrijeme vršila si službu sakristanke u svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu kod Makarske. Zaduženja u domaćinskim poslovima obavljala si u sjemeništu u Dubrovniku, u franjevačkom samostanu u Zadru, u biskupijskom sjemeništu ovdje u Šibeniku, te opet u sjemeništu u Dubrovniku. Već poprilično izmorena i istrošena dolaziš u naš samostan u Šibenik gdje si neko vrijeme šivala sestrama redovničku odjeću dok te s vremenom bolest nije prisilila da odustaneš od svih dužnosti.

U tišini svoga redovničkog putovanja, skromna i samozatajna, uvijek spremna na odricanje i pomaganje drugima poput svetog Vinka, stigao je još jedan poziv nebeskog Oca. Ovaj put posljednji poziv, poziv na vječnu radost, na potpuno i trajno predanje. Bilo je to zadnjeg dana u 2020. godini, u četvrtak 31. prosinca dok smo mi bile na klanjanju pred Presvetim. Gospodin je zasigurno pronašao onu koja je u svom životu bila mirotvorac, koja je sve životne nedaće strpljivo podnosila, koja je svoje dužnosti marljivo i odgovorno obavljala, koja se odlikovala sestrinskom dosjetljivošću i uslužnošću, koja je o svima uvijek lijepo i pozitivno govorila.

Sestra Jeronima, bilo je lijepo vidjeti te u našoj kućnoj kapelici kako se klanjaš pred Presvetim, kako rado i pobožno moliš krunicu dok te bolest nije prikovala uz krevet i dok te nisu izdale tjelesne snage. Vjerujemo da ti ni u tim okolnostima duh nije klonuo i da ti je susret s božanskim Zaručnikom ispunio sva tvoja životna očekivanja. Neka ti Gospodin kojemu si predano služila bude vječnom nagradom u nebeskom Kraljevstvu.

Sestra Jeronima, hvala ti za uzoran vjernički i redovnički život. U tvoje ime hvala i svima koji su ti kroz život iskazivali poštovanje i ljubav, osobito onima koji su o tebi vodili brigu kad više nisi mogla sama.

Počivaj u miru Gospodnjem.

Doviđenja u vječnosti.

---