Sestra Kandida (Olga) Bravar

Sestra Kandida Bravar, krsnim imenom Olga rođena je u selu Kašćerga, nedaleko od Pazina, 15. siječnja 1927. godine u obitelji Josipa i Paule rođene Maurović, kao treća od četiri kćeri svojih roditelja. Otac Josip preminuo je kad je Olga imala tek šest godina. Nakon što je završila pučku školu pomagala je svojima kod kuće i razmišljala o životnom opredjeljenju. U svome životopisu ističe kako je već u trinaestoj godini prvi put osjetila Božji poziv. Rado je čitala životopise svetaca, a naročito životopis sv. Male Terezije. Sestra Kandida piše: Željela sam poput svete Male Terezije ljubiti Isusa. Divila sam se njezinom opredjeljenju za Boga.

Kad je navršila osamnaest godina Olga se odlučila za redovnički život. Uz pomoć svog župnika napisala je i poslala zamolbu Sestrama milosrdnicama u Rijeku, te je 1945. godine primljena u samostan. Prve zavjete položila je 1947., a doživotne zavjete 1951. godine. Kao mlada sestra u Provincijalnoj kući u Rijeci obavljala je razne kućne poslove. Godine 1951. odlazi raditi u Bakar, u ubožnicu. Godine 1966. zapošljava se u Domu umirovljenika na Kantridi. Tu je uz posao završila i ugostiteljsku školu. Godine 1976. sestra Kandida je premještena u samostansku zajednicu u Veli Lošinj, gdje u Domu za starije i nemoćne osobe radi kao kuharica do umirovljenja 1985. godine. Poslije umirovljena odlazi u Rovinj u franjevački samostan, a 1988. godine dolazi u Rijeku na “Vilu sv. Vinka”. Nakon pogoršanja zdravstvenog stanja 2012. godine premještena je u Provincijalnu kuću gdje je, prema svojim mogućnostima, i dalje vrijedno pomagala sestrama u kuhinji i u drugim kućanskim poslovima, gotovo do kraja svojega zemaljskog hoda. Napustila nas je nakon kratke i teške bolesti u nedjelju 29. rujna 2019. godine, na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Rafaela i Gabrijela.

Tiha, mirna i vesela. Uslužna i pripravna svakome pomoći. Ponizna i uvijek spremna moliti za oproštenje ako što pogriješi. Ove riječi najbolje opisuju sestru Kandidu, njezinu blagu narav i vedar duh. Pamtit ćemo ju po malim koracima koji idu ususret svakom čovjeku s osmjehom, otvorenih ruku i srcem spremnim darovati sebe, svoje vrijeme i svoje sposobnosti drugima.

Sestra Kandida o svome je redovničkom pozivu i poslanju zapisala: Svoj život posvećivala sam Bogu kroz mala djela, ali s velikom ljubavlju imajući pred očima Svetu Malu Tereziju od Djeteta Isusa koja me je već od malena oduševljavala za Boga.

Na blagdan svetih arkanđela Gospodin je pozvao sestru Kandidu iz ovog prolaznog života u vječno blaženstvo. Danas, na blagdan svete Male Terezije, vjerujemo da je ova Svetica ruža pružila svoju ruku kako bi ju odvela u Nebo da od Boga primi nagradu za svoja djela, jer njezina mala djela bila su velika u ljubavi.

Draga naša sestra Kandida neka ti za sve dobro sam Gospodin bude nagrada, a od nas primi zahvalnost i molitve s kojima te sada ispraćamo u Vječnost, gdje ćemo se, vjerujemo, jednom opet susresti.

Počivala u miru Božjem.

---