Umrla sestra LJERKA (Dinka) HULJEV

 

Ljerka Huljev, krsnim imenom Dinka-Smilje, rođena je 28. studenoga 1928. godine u Primoštenu kao najstarije dijete oca Ive i majke Vojke (Filipe), rođ. Miliša. Roditelji su imali još pet kćeri i dva sina. Brojna obitelj raspršena od Primoštena do Kalifornije sve do zadnjih dana pratila je s. Ljerku kao i onih prvih godina.

U rodnoj župi prima sakramente krštenja, pričesti i krizme, redovito ide na misu i pjeva u zboru. Tada su u župi djelovale sestre klanjateljice Krvi Kristove koje su svojim djelovanjem privukle i Dinku. Često zalazi kod sestara i moli s njima. Želi ići u samostan, ali u tim teškim i neizvjesnim ratnim i poratnim godinama ta Družba nije primala kandidatice. Dinka se utječe Nebu obavljajući pobožnost prvih petaka da riješi njezine zapreke. Dobiva adresu naše zajednice u Splitu i piše molbu da je prime u samostan, o čemu nitko u obitelji nije znao. Kad je ukućanima rekla da je primljena u samostan, bilo je i protivljenja, no Dinka ipak dolazi u samostan u Splitu u rujnu 1947. godine. Kako je obitelj bila imućna, nije čudna kriza tih prvih samostanskih dana koju ovako opisuje: U samostanu su me časne odmah obukle u robu kandidatice, na glavu mi metnule nekakvu mrežu… haljina mi je izgledala prosjačka… Nakon desetak dana samostanskog života ja hoću kući… Jedna mi je novakinja prišla i kaže: Ideš kući? Krist je vrijedan svega, a ti bi kući. Što ćeš tamo? Tebi je mjesto ovdje. Slomila me. I tako odustaje od namjere da se vrati kući.

Uoči Blagovijesti 1949. započinje novicijat. Njezina generacija prolazi posebno mučan put poslijeratnih godina kad je sve što je imalo ikakvu vezu s Bogom i Crkvom bivalo progonjeno na razne načine. Prije polaganja zavjeta UDBA poziva novakinje na ispitivanje, traži da napuste samostan, nudi im posao i stan. Budući da one sve odbijaju, pod prijetnjom zatvora od njih se traži da napuste Split u roku od 24 sata. Tada i s. Ljerka odlazi kući, u Selo – svoj Primošten. Da izbjegne odlazak s komunističkom omladinom na prugu Brčko – Banovići, roditelji je šalju u Zagreb kod rodbine. Ondje preko ispovijedi upoznaje slugu Božjega fra Antu Antića i izabire ga za duhovnika. Kroz molitvu i razgovor s časnom majkom vraća se u samostan, i to u Dubrovnik gdje u tajnosti s kolegicama polaže prve zavjete na Veliku Gospu 1951. godine. Doživotne zavjete polaže u Splitu u rujnu 1954. godine.

Nakon prvih zavjeta u Zagrebu završava bolnički tečaj te odlazi u bolnicu u Risnu 1953. godine. Od 1966. godine radi u Trebinju u bolnici. Tih godina s drugim sestrama iz zajednice djeluje i pastoralno, pomažući po okolnim župama kako bi liturgija i liturgijski prostor bili što dostojniji Oca Nebeskog. U Trebinju ostaje do umirovljenja 1984. godine. Tada odlazi u Zlarin za predstojnicu, uređuje crkvu i vodi crkveno pjevanje. Godine 1990. dolazi u provincijalnu kuću u Split i preuzima novu dužnost u rezidenciji Družbe Isusove. Uz kućne poslove svira i vodi pjevanje u samostanskoj crkvi sve do 2012. godine. Od tada pa do ovog ljeta sudjeluje u životu zajednice koliko joj snage dopuštaju. Posljednjih nekoliko dana sve njezino postojanje bilo je vapaj za drugom obalom. U rano jutro 18. listopada 2018. preselila je Ocu.

Draga naša s. Ljerka! Jednom ste, sjećajući se svojih ljetnih pastoralnih djelovanja u Stanovima tijekom godišnjih odmora, rekli: Tko može zaboraviti ona plemenita dječja stanarska lica, na onom žarkom ljetnom suncu, u kamenjaru… Sad kad ste prešli granicu ovozemnoga, smijemo reći – osobito mlađe sestre s kojima ste imali svoj sasvim osobit i obostrano vedar odnos: Tko može zaboraviti one vaše strelovite i duhovite primjedbe, komentare, zamjećivanja! Jesmo li doista, koliki god bio broj naših dana, sve do kraja očiti pokazatelj onog od čega smo sazdani – loze, masline, kamena i drače… Je li poticaj sestre novakinje onih prvih dana samostanskog života u onoj prvoj krizi kao i podrška s. M. Vjere i s. M. Josipe tih prvih dana i godina, imao snagu za još mnoge godine, za nadolazeće krize i križeve kojih je sigurno bilo…? Vaše utjecanje nizu molitvenih dana od pobožnosti prvih petaka do niza subota Majci Mariji koju u rodnom Primoštenu posebno častimo kao Gospu od Loreta ostaje i kao sigurnost – moguće je biti svoj i biti Božji!

Po zagovoru Marije Majke, vašeg slatkog pokoja neka bude kako pjeva vama osobito draga pjesma Gospi: A kad s ovog svijeta moja duša pođe, Majko daj da dođe među svetih zbor!

Počivala u miru Božjem!

s. M. Gracijana Gracin

 


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: