Sestra M. ALMA (Marija) BUGARIN

Rođena 27. listopada 1927. u selu Zlatini, Kringa

Umrla 9. prosinca 2020. u Rijeci

Sestra Alma, krsnim imenom Marija, rođena je 27. listopada 1927. godine, u selu Zlatini, kod Kringe, u Istri, u obitelji Gašpara i Eufemije, rođene Fabriš. Bila je jedno od njihovih osmero djece, od kojih je čak troje preminulo još u ranom djetinjstvu. Okružena ljubavlju svojih roditelja i slijedeći primjer i svjedočanstvo njihove vjere, Marija je, već u devetoj godini primila sakramente Prve pričesti i Potvrde. Još dok je bila djevojčica, njezina starija sestra otišla je u samostan sestara milosrdnica u Rijeku i postala redovnica sv. Vinka Paulskoga – s. Marija Kandida. Radeći s pacijentima oboljelima od tuberkuloze i sama je oboljela i umrla vrlo mlada godine 1945.

Marija je navršivši 15 godina, zajedno sa svojom prijateljicom Danicom odlučila također poći u samostan, u Rijeku. Primljene su 1943. godine, a položivši svoje prve svete zavjete 1945. godine postale su i sestre u Kristu – Alma i Stela.

Godine 1951., poslije polaganja doživotnih zavjeta, sestra Alma poslana je u Veli Lošinj gdje je započela raditi u Domu za starije i nemoćne osobe. Bolničku školu upisala je 1957. u Rijeci, no samo godinu dana kasnije, zbog političkih razloga, zajedno s drugim sestrama, izbačena je iz škole. Bolničku će školu ipak nastaviti u Rovinju 1960. godine za vrijeme svoje službe u franjevačkom samostanu. Godine 1967. s. Alma je ponovno premještena u Veli Lošinj u Dom za starije i nemoćne osobe gdje, kao bolničarka, ostaje raditi do umirovljenja 1984. godine. Nakon umirovljenja postaje predstojnicom u sestarskoj zajednici u Praputnjaku sve do 1992. godine kada je premještena u Pulu, na župu sv. Ante.

Nakon pogoršanja zdravstvenoga stanja u ožujku 2018. sestra Alma dolazi u provincijalnu kuću u Rijeku, te nastavlja živjeti svoj milosrdnički poziv služenja prikazujući Bogu svoju slabost i nemoć. Prije nekoliko mjeseci njezino se zdravstveno stanje dodatno pogoršalo, a onda je u jeku pandemije koronavirusa, koji je zahvatio i našu zajednicu, u noći poslije svetkovine Bezgrješne Djevice Marije,  9. prosinca, Marija – sestra Alma, predala Gospodinu u ruke svoju dušu, kao službenica Božja, iscrpljena mnogom patnjom, ali spokojna i vjerna riječima koje je napisala u svom životopisu: Križevi mi nisu ni najmanje umanjili ljubav prema svetom zvanju. Ja želim samo jedno: svom dušom i zauvijek biti samo Božja, i da to budem, pripravna sam na sve žrtve.

Sestra Alma Marija Bugarin, napustila nas je onakva kakva je i bila, plemenita, dobro raspoložena, nježna i tiha.

Njezina ustrajna marljivost i miroljubivost ostavljaju za njom svijetli trag i primjer redovnice koja je slijedila Krista i služila Bogu i bližnjemu sve vrijeme svojeg posvećenog života.

Draga naša sestro Alma hvala Ti za sve i neka Ti Bog bude nagrada za Tvoje služenje i za žrtve i križeve koje si podnijela za Njegovu slavu.

 

Počivala u miru.

---