Sestra M. ANGÉLICA (Liduvina) ENCISO VARGAS

Rođena 13. travnja 1936. na Otoku Pucu, Paragvaj

Umrla 5. studenoga 2020. u Asuncionu, Paragvaj

Roditelji naše s. M. Angelike, Buenaventura i María Felipa, bili su duboko religiozni. Radi školovanja obitelj se preselila u mjesto Caraguatay. U dobi od šest godina mala Ludovina primila je prvu pričest, a s deset godina ju je svećenik zamolio da predaje katekizam najmanjima u župi. Tu misiju je s velikim entuzijazmom ispunila, kako je napisala u svojoj autobiografiji.

U ožujku 1950. godine, otac s. M. Angelike vrlo se teško razbolio te je primljen u bolnicu u Asuncionu, gdje su radile kćeri kršćanske ljubavi. Sestre su s puno dobrote i ljubavi brinule o bolesnicima, pa tako i o njezinom ocu. To je u njoj probudilo želju za redovničkim životom. Po  povratku kući s ocem razgovarala je sa župnikom koji je bio njezin ispovjednik. Podijelila je s njim iskustvo iz bolnice i izrazila mu svoju želju. On joj je odgovorio da poznaje i druge vrlo dobre redovnice kojima bi se mogla pridružiti. Kontaktirao je naše sestre u Asunciónu i nakon nekoliko mjeseci dvije sestre su posjetile Ludovinu i razgovarale s njom i njezinim roditeljima. Ludovina je u svom životopisu zapisala da su joj sestre odmah postale drage i bez sumnje im je rekla da je odlučna u svojoj želji da bude redovnica poput njih.

U siječnju 1951., mjesec dana nakon posjeta sestara, Ludovina je u pratnji svog oca stigla u Asunción i pridružila se sestrama u zajednici zavoda Bezgrješnog Srca Marijina, gdje je boravila godinu dana. Godine 1952. otputovala je u Dock Sud (Argentina) kako bi nastavila stručno i vjersko obrazovanje. U postulaturu je ušla 1955. godine, a sljedeće godine započela novicijat u Villa Elisi. Prema običaju Družbe dobila je redovničko ime sestra M. Angelika. Prve redovničke zavjete na tri godine položila je 1957. Tada se vratila na Dock Sud i nastavila srednjoškolsko obrazovanje. U zavodu Navještenja Marijina u Buenos Airesu pohađa i završava pedagošku školu. Ponovno je premještena na Dock Sud kao diplomirana učiteljica i profesorica daktilografije. Doživotne zavjete položila je 1962. godine.

Kao osposobljena učiteljica poslana je 1966. godine u Urugvaj gdje je provela, kako sama kaže, najsretnije godine svog života. Odatle je poslana u Orense, zatim ponovno u Urugvaj sve do 1975. godine, odakle odlazi u zajednicu San Ignacio (Paragvaj) za razrednicu. Zbog bolesti svoje majke i sestre 1989. godine zatražila je eksklaustraciju. Tijekom boravka u obitelji s velikim strpljenjem i žrtvom nosila je svoj teški križ sve do 1998., kada se vraća u zajednicu San Ignacio i nastavlja predavati u školi.

Na svim mjestima svoga djelovanja s. M. Angelika ostavila je lijepe uspomene. Djecu je poučavala s puno ljubavi i predanosti, a iznad svega nastojala je da Boga upoznaju i uzljube. Odlaskom u mirovinu 2006. godine premještena je u zajednicu Santa Rita, gdje s velikom ljubavlju i predanošću pomaže u kućanskim poslovima.

S. M. Angelika odlikovala se jednostavnošću, poniznošću, molitvenim životom i trapljenjem. Njezina zdravstvena ograničenja nisu joj bila prepreka u sebedarju. Živjela je stalno u Božjoj prisutnosti i za vrijeme molitve u kapeli i kod obavljanja svih povjerenih joj poslova.

Dana 23. listopada iznenada je doživjela moždani udar. Na liječenju je bila najprije u bolnici Santa Rita, a zatim u Asuncionu. Premda su liječnici učinili sve što je u njihovoj moći i s. Angelika se osjećala bolje, ubrzo je dobila upalu pluća koja je, uz druge komplikacije, uzrokovala njezinu smrt 5. studenoga 2020.

Gospodin, kojemu je služila s puno ljubavi i predanosti, pozvao ju je na vječni počinak, u zagrljaj svog Zaručnika i Pastira. Istoga dana, zbog pandemije koronavirusa, u 14 sati bio je pokop na groblju Park mira. Prisustvovale su sestre iz zajednice Asunciona i najbliža rodbina.

Zahvaljujemo Bogu za život, poziv i bogato svjedočanstvo jednostavnosti, poniznosti, dobrote i molitvenog života naše sestre. Neka i dalje moli za svoju Družbu i za cijelo čovječanstvo.

Daruj joj, Gospodine, vječni počinak!

---