Sestra M. BENJAMINA (Ivka) ŠMUC

Rođena 26. srpnja 1957. u mjestu Sestranec, župa Lepoglava

Umrla 9. svibnja 2021. u Varaždinu

 

Svidje se dobrom Bogu 9. svibnja 2021., na svetkovinu Majke Lujze, u Varaždinskoj bolnici pozvati s ovoga svijeta našu sestru Mariju Benjaminu Šmuc.

Samo u vjeri možemo izgovoriti ove riječi: „Svidje se dobrom Bogu pozvati je s ovoga svijeta“. Bog je tako htio. Mi ljudi skloni smo se tome protiviti. Borba s. M. Benjamine, borba liječnika i medicinskog osoblja za njezin život bila je velika i ustrajna, ali opaka bolest Covid-19 učinila ju je svojom žrtvom kao i mnoge ljude diljem svijeta.

S. M. Benjamina poletno je i radosno radila u župi svetih Fabijana i Sebastijana u Varaždinu. Za nju su vjernici u župi i mi sestre u našim samostanima od dana njezinog odlaska u bolnicu žarko molili Gospodina da ju ozdravi i vrati prijašnjem životu i dužnostima. To se, međutim, nije dogodilo. Gospodin ju je pozvao u prostranstva vječnosti i svoga mira. Kao ljudi teško to možemo prihvatiti, jer bismo rado da i dalje vedro i požrtvovno radi u školi i u župi, poučava i odgaja djecu u vjeri i sprema ih za kršćanski život u školskom vjeronauku i na župnoj katehezi. Navikli smo da uređuje crkvu i priprema za svete mise, pjeva i svira koliko bolje može na slavu Božju. Izgledalo je da sve čini s lakoćom i spretnošću, da stigne na sve strane, da čuje i vidi potrebe drugih ljudi i mekanim srcem suosjeća, tješi i pomaže svima s kojima se susreće.

U zanosnom slavlju Uskrsa i raspjevanosti u uskrsnom tjednu, slaveći svete mise u crkvi pored Varaždinskog groblja za mnoge pokojne, nije očekivala da virus i na nju vreba sve dok je jedne noći nije oborio takvom žestinom da se više nije mogla pridići.

Mnogo toga u životu ne razumijemo, pa ni ovu smrt s. M. Benjamine. Vjera nam pomaže prihvatiti Božje pripuštenje, Božju volju.

Smognimo snage da sada zahvalimo Gospodinu za našu sestru, za njezin život i za sve što je dobroga i lijepoga učinila u životu, što je kao sestra milosrdnica sav svoj život Bogu posvetila u redovničkoj zajednici, a i župnoj zajednici u Varaždinu i u drugim mjestima gdje je prije djelovala.

S. M. Benjamina, krsnim imenom Ivka Šmuc rođena je 26. srpnja 1957. u mjestu Sestranec, župa Lepoglava, općina Ivanec. Roditelji Izidor i Ana, rođena Pavlović, odgajali su svoje četvero djece u pravom kršćanskom duhu, uz molitvu, rad, nedjeljni i blagdanski odlazak na svetu Misu, na pobožnosti i hodočašća. Djevojčica Ivka u svemu tome je sudjelovala i sve upijala u svoje srce. Negdje u dubini duše osjećala je poziv da se sasvim Bogu posveti. Nakon osnovne škole polazila je Ugostiteljsko-turističku školu u Varaždinu. Na jednom susretu djevojaka u Kući matici u Zagrebu odlučila je prijaviti se za ulazak u samostan jer, napisala je, „osjeća da ju Bog na poseban način zove na širenje Evanđelja, a to bi najbolje mogla ostvariti među milosrdnicama“.

Primljena je u Družbu 27. srpnja 1975. Vrijeme redovničke formacije bilo joj je prilika za bolje upoznavanje sebe i Družbe sestara milosrdnica u kojoj je našla svoj novi dom. Dvogodišnji novicijat započela je 14. kolovoza 1976. Učila je i usvajala duhovni, molitveni i radni život te usklađivala svoju narav sa zahtjevima i obvezama u zajednici. Redovničke zavjete prihvatila je slobodno i svjesno te se potpuno predala Božjem vodstvu da bi služila Gospodinu i ljudima kao sestra milosrdnica. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1978, a doživotne 15. kolovoza 1983. Jednom je poglavarici napisala: „Želim koracati malim koracima naprijed – sigurno i odvažno… Molite za mene, posebno za krepost odvažnosti. A ja obećajem sa svoje strane sve učiniti i dati, koliko može jedno slabo i krhko stvorenje samo od sebe. Snagom Duha i molitvom svoje zajednice i takvi mogu do visokih vrhunaca!“

Od ulaska u samostan izražavala je želju za sviranjem i naviještanjem Evanđelja. To joj je Družba i omogućila. Već od prvih dana u samostanu i kroz vrijeme novicijata učila je svirati uz sestru profesoricu glazbe. Nakon položenih zavjeta upisala je četverogodišnji studij na Katehetskom institutu i nastavila učiti sviranje.

Bila je doista osposobljena za vjeroučiteljicu i sviračicu. Po završetku studija poslana je pred Božić 1983. na prostranu Božju njivu, u župu Jakšić blizu Požege, među djecu i dobre vjernike. Radila je radosno, zauzeto i uspješno. Redale su se potrebe i u drugim župama, pa su je poglavari slali tamo gdje je trebalo i gdje su sposobnosti i snage s. M. Benjamine pomogle da župa živne, da mali i veliki, stari i mladi ispune crkvu pjesmom i molitvom na liturgijskim slavljima i djeca napune dvorane na vjeronauku. Iz župe Jakšić premještena je u župu Svete Terezije Avilske u Požegu, zatim u župu sv. Ane na Rudeš u Zagrebu, pa u Đurđevac, Oriovac, u Varaždinske Toplice, zatim u Osijek. Dana 25. kolovoza 2005. premještena je u Varaždin. Tu je 16 godina radila kao vjeroučiteljica u IV. o snovnoj školi i katehizirala u župi, svirala i vršila službu sakristanke u crkvi Dobrog Pastira. Svaki dan bila je u „punom pogonu“, bez predaha. Za kraj radnog tjedna i pune satnice u školi, trebala je još više pojačati napore da bi sve obaveze ispunila u župi. Naprezala je snage i zdravlje do vrhunca, osobito za velike blagdane kao što je bilo i za ovaj Uskrs, u Velikom i u Uskrsnom tjednu. Sigurno ju je iscrpljenu i oslabljenog imuniteta našao opaki virus COVID-19  koji ju je na koncu slomio.

Ona je za Krista Uskrslog potrošila svoj život i dala sve od sebe, kao što je još u mladosti obećala svojoj poglavarici da će sve činiti, da će dati sve od sebe vršeći povjerenu joj službu u odvažnosti za koju je molila.

Hvala ti draga s. M. Benjamina što nikada i nigdje nisi posustala pred poteškoćama i naporima za Božju stvar i slavu Uskrslog Gospodina. Tvoje mjesto u samostanu, u školi i u župi ostaje prazno, ali ti zagovaraj pred Gospodinom da ga ispune osobe koje će tvojim žarom, upornošću i vedrinom nastaviti sve što si ti činila. Toga je bilo tako puno da žurnim koracima i ritmom tvoga djelovanja vjerojatno neće moći nastaviti i sve kvalitetno obavljati samo jedna osoba, nego dvije ili više njih.

Isuse Uskrsli, primi sav život, molitve, pjesme, sviranje i rad s. M. Benjamine. Pozovi na njezino mjesto u samostan novih djevojaka, novih učenica koje je k tebi vodila i kojima je tebe navješćivala, a njoj otvori rajska vrata i povedi ju među svete i izabrane svoje.

Počivala u miru Božjem!

s. M. Bogoljuba Fotak


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: