Sestra M. BLANDINA (Milka) TRGOVAC

Rođena 19. veljače 1944. u mjestu Gornja Petrička, župa Samarica

Umrla u KBC Zemun 15. veljače 2021.

 

Došli smo danas ispratiti na vječni počinak s. M. Blandinu, Milku Trgovac koja je cijeli svoj redovnički život provela, radila i svjedočila za Gospodina u drugoj zemlji, u Republici Srbiji, a u srcu je gajila želju da dođe u Hrvatsku i da svakako počiva na Mirogoju. Ova posljednja želja joj se sada ispunila.

S. M. Blandina dala se voditi duhom poslušnosti i potrebama Družbe i u tome je bila ispunjena mirom, zadovoljstvom, prihvaćanjem svake situacije i u svakoj je prigodi nastojala dati sve najbolje od sebe za proslavu Gospodina.

Djevojčica Milka rođena je 19. veljače 1944. u mjestu Gornja Petrička, župa Samarica, općina Ivanska. Roditelji Mato i Eva, rođena Tonković, imali su osim Milke još dva sina i kćer. Odgajali su ih u pravom kršćanskom duhu uz rad, molitvu i nedjeljnu svetu misu. Djeca su pomagala u kućanskim poslovima i u obrađivanju zemlje koja ih je hranila svojim plodovima.

Od osnovne škole Milka je osjećala nutarnje poticaje na redovnički život, molila je na tu nakanu, išla na proštenja i preporučivala se nebeskoj Majci Mariji. Kad je već odrasla, odvažila se o tome razgovarati s našom sestrom Jasnom Brajković koja je neko vrijeme pomagala u župi Samarica svome bratu svećeniku Stjepanu Brajkoviću. On sav radostan, pisao je u njezino ime molbu na samostan, opisujući Milku kao „najbolju učenicu na vjeronauku odraslih“. Zapazio ju je i kao „najbolju djevojku iz župe. Od župne crkve udaljena je preko jedan sat, a redovito je na svetoj misi… Intelektualno je nadprosječna. Savjesna u radu, marljiva i uredna. Skoro svake nedjelje ide na svete sakramente. Ima dobre roditelje… Inače sam skoro uvijek mislio da je ona kao stvorena za jedan samostan“ – napisao je župnik. Ipak joj on o samostanu nije govorio. O tome je s njom razgovarala njegova sestra Jasna i bila je prava posrednica za ostvarenje redovničkog poziva.

Kao odrasla djevojka, Milka je u siječnju 1963. došla u samostan u Zagreb, a u kolovozu je poslana u Osijek gdje je upisana u dvogodišnju Bolničku školu. Po završetku škole primljena je u Družbu 15. srpnja 1965. godine.  U Novicijat je ušla 15. kolovoza 1966. i dobila ime s. M. Blandina. Prve redovničke zavjete položila je  15. kolovoza 1967., a doživotne također na Veliku Gospu 1972.

Nakon prvih zavjeta premještena je u Zemun i upisana u Srednju medicinsku školu. Završivši je s odličnim uspjehom, zaposlena je 1971. na Otorinolaringologiji Opće bolnice u Zemunu. Uz rad završila je u Beogradu 1979. godine Višu medicinsku školu, a time i napredovala na poslu u bolnici. U novicijatu je učila šivati i lijepo je radila ručni rad te poučavala mlađe kandidatice u toj vještini. U Zemunu je 1981. godine završila tečaj krojenja i šivanja za potrebe zajednice.

U marljivom radu s bolesnicima i dobroj suradnji sa zdravstvenim osobama, pacijentima i svima s kojima je dolazila u kontakt, s. M. Blandini nizale su se godine u Zemunu u duhu milosrdničkog služenja i posvećenog  života na slavu Božju, u općem zadovoljstvu i ispunjenosti srca. Bila je uvijek iskrena i otvorena, staložena, vrlo pobožna, spremna i spretna za sve poslove, u nastupu prirodna, miroljubiva i fina u saobraćaju s ljudima, lijepo i s poštovanjem se izražavala o bližnjima. Rado je druge poučila, ali se nigdje nije isticala, već bi sama ostala u pozadini.

Životnu smirenost, uspjehe i poštovanje ljudi prekinuo je rat i političke napetosti. Pred ulazna vrata zemunskog samostana iz neprijateljski raspoloženog vojnog klana bačena je 1992. g. bomba koja je potresla zgradu i sestre u njoj i srušila stakla svih 110 prozora. Nije bilo više ugodno tu stanovati niti raditi u sredini u kojoj je gotovo preko noći dio zdravstvenog osoblja i stanovnika grada s nepovjerenjem i protivljenjem gledao na katoličke redovnice koje su do nedavno jako cijenili i uvažavali. Zato su sestre napustile posao u bolnici i većinom preselile u Zagreb. Samo nekoliko ih je i dalje ostalo u Zemunskom samostanu. S. M. Blandina bila je jedna od njih. Angažirala se u Caritasu Beogradske nadbiskupije i pomagala  potrebnima ne gledajući  tko je kakvog političkog ili vjerskog usmjerenja. Samostan u Zemunu postao je jednim dijelom skladište Caritasa, a neko vrijeme služio je i kao hostel za volontere Talijanskog caritasa koji su pomagali u Beogradu, Zemunu i okolnim mjestima. U svemu tome s. M. Blandina bila je ključna i odgovorna osoba. Trošila je snagu i već narušeno zdravlje i u patronažnoj službi dijeleći i noseći s drugim sestrama hranu siromašnim i bolesnim starcima po kućama Zemuna. Sa s. M. Vjekoslavom Štrbenac borila se i za oduzetu samostansku imovinu koju su nekada sestre milosrdnice s velikim odricanjima teško stekle da bi mogle zdravstveno i materijalno služiti siromasima.

S. M. Blandina zalagala se svim srcem za pomaganje ljudima, za dobro Družbe, za proslavu Gospodina. Njezina nastojanja i rad poznavali su i cijenili brojni laici, bez obzira na vjeru i nacionalnost, kao i okolni svećenici, redovnici i redovnice. Mnogi su pitali i molili za njezino ozdravljenje, a nakon njezine smrti sa suzama u očima izražavali su sestrama sućut i potvrđivali zahvalnost i privrženost s. M. Blandini kao osobi dijaloga, razumijevanja, tješenja, duhovnog bodrenja i svekolikog pomaganja. Bila je svjetiljka koja gori i svijetli da svakome pokaže put prema Gospodinu.

Ti joj, Gospodine, primi sva dobra djela, trud i napore, molitve i žrtve, radosti i trpljenja koje je tiho tebi prikazivala i nagradi ju životom vječnim što si ga obećao onima koji te ljube, koji za tebe žive i sve tebi prikazuju.

Počivala u miru Božjem! Amen.

s. M. Bogoljuba Fotak


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: