Sestra M. PAULINA (Ljubica) LAZARIĆ

Rođena 9. ožujka, 1926. godine, u selu Gljuščići, Sveti Petar u Šumi

Umrla 30. prosinca 2020. u Rijeci

 

Ljubica Lazarić, redovničkim imenom sestra Marija Paulina, rodila se 9. ožujka, 1926. godine, u selu Gljuščići, u Svetom Petru u Šumi, od oca Antuna i majke Marije, rođene Turčinović, kao najstarije od devetero njihove djece. Nažalost, čak petero njezine braće i sestara umrli su u dječjoj dobi. U velikoj obitelji Ljubica je odmalena učila živjeti zajedništvo i pomagati drugima, te je rasla u vjeri koju je primila od svojih roditelja.  Rođena u vrijeme talijanske okupacije Istre, kada Hrvatima nije bilo dopušteno javno izražavati svoju nacionalnu pripadnost, Ljubici je službeno ime promijenjeno u Amalia, te joj je prezime talijanizirano. Kao najstarije dijete, Ljubica je od malena teško radila kako bi olakšala teret roditeljima u uzdržavanju obitelji, a u svojoj je duši već kao djevojčica osjećala Božji poziv na posvećeni život. Kada je u njezinoj župi osnovana Marijina Kongregacija Ljubica se odmah pridružila te počela svakodnevno sudjelovati na sv. misi te svibanjskim i listopadskim pobožnostima. Skupa sa svojom sestričnom, kasnije našom s. Dorotejom Lazarić, u dvadesetoj godini, Ljubica se konačno odlučila odazvati redovničkom pozivu.

Dana 7. listopada, 1946. godine stupila je u samostan sestara milosrdnica u Rijeci. Dvije godine kasnije s. M. Paulina položila je svoje prve svete zavjete. Po odluci poglavara 1949. godine poslana je u Rim, te je u Vječnom gradu 1952. godine položila svoje doživotne zavjete. Poslije položenih zavjeta upisuje bolničku školu, a 1954. počinje raditi u klinici Mendicini, u Rimu. Samo godinu dana kasnije, po odredbi redovničkih poglavara, s još jedanaest sestara, s. M. Paulina odlazi u Sjedinjene Američke Države. Prvih devet godina svoga boravka u Americi radi u praonici rublja u sjemeništu otaca franjevaca konventualaca u državi Ohio. Godine 1964. premještena je u sjemenište u državi Illinois. Kada se sjemenište zatvorilo s. M. Paulina odlazi u državu New York.  Godine 1970.  počinje raditi u bolnici kao njegovateljica sve do 1991. godine kada odlazi u mirovinu. Nakon gotovo 55 godina provedenih u tuđini, 2010. godine glas domovine neodoljivo je zvao s. Paulinu prema rodnoj grudi – pa se tako s uzbuđenjem i radošću spremala te iščekivala  povratak  u svoju Hrvatsku. I tu je, posljednjih godina nažalost već nemoćna i prikovana za bolesnički krevet, dočekala dolazak svog Gospodina i Kralja u ranim jutarnjim satima, 30. prosinca 2020. godine.

Iako se godinama borila s bolešću i posljedicama artritisa, s. M Paulinu to nikad nije sprječavalo da bude revna i prisutna u radu i molitvi sa svojom zajednicom. Ispunjala je svoje dane dajući sve svoje vrijeme i sve svoje sile za Boga i bližnjega u duhu karizme sestara milosrdnica. Našu s. M. Paulinu krasio je vedar duh i izraziti smisao za humor s kojim nas je znala nasmijati i razveseliti.

Na samom početku njezinog redovničkog života učiteljica kandidatica o njoj je zapisala: S. M. Paulina je junačka duša koja se ne boji žrtava. Ima nježno srce, te se rado oduševljava za svaku krepost. Veoma ljubi svoje zvanje te mislim da je ne bi ništa moglo toliko uplašiti da mu se iznevjeri. Sedamdeset i tri godine zavjeta u Družbi sestara milosrdnica naše s. M. Pauline i životni put pun izazova najbolja su potvrda istinitosti ovog svjedočanstva iz daleke 1947. godine.

Draga naša s. M. Paulina, neka Ti Nebo bude vječna nagrada za sve žrtve što si za Gospodina pretrpjela i za sve dobro koje si na ovoj zemlji učinila iz ljubavi prema Bogu.

Počivala u miru.

---