Umrla sestra M. VIOLETA (Ana) JUKIĆ

U ranim jutarnjim satima, 6. srpnja 2018. godine, u 68. godini života i 49. redovništva ugasio se ovozemni život naše s. M. Violete.

Jukić Ana, redovničkim imenom s. M. Violeta, rođena je u Viru, Posušje, BIH, 22. travnja 1951. godine od oca Joze i majke Zorke, rođene Budimir. Kršćanska obitelj u kojoj se Ana rodila i rasla s još dva brata i sestrom bila joj je tijekom cijelog života posebna dragocjenost i svojevrsna luka u koju se rado vraćala. U svom životopisu uz svoju obitelj opisuje i zauzeti rad svećenika na župi. Okupljali su mladež i učili ih pjevati, a ona je posebno kroz pjevanje osjećala kako je Bog zove da ga slijedi u redovničkom pozivu.

Ana dolazi u naš samostan u Splitu u srpnju 1968. godine. Započinje novicijat 22. kolovoza 1969. godine također u Splitu gdje iduće godine polaže prve svete zavjete. 1975. godine u Splitu, s još 9 sestara, u crkvi Gospe od Zdravlja polaže doživotne zavjete.

Odmah po dolasku u samostan odlazi u Herceg Novi, gdje stječe osnovno glazbeno obrazovanje. Nakon zavjetovanja pohađa vjersku gimnaziju u Splitu, te 1972. godine upisuje Institut za crkvenu glazbu u Zagrebu i diplomira 1977. godine. Tako glazba postaje poseban izraz njena života.

Po završetku studija odlazi u Dubrovnik u katedralu za orguljašicu. Iz Dubrovnika 1984. godine ide u Biograd gdje djeluje kao katehistica i orguljašica do 1990. godine. Raspjevanost, vedrina, lepršavost… bile su značajke njena djelovanja – osobito u radu s djecom.

Poslušnost je vraća u Split 1990. godine za učiteljicu sestara juniorki. Ujedno je i katehistica i sviračica na župi Visoka. Nova hrvatska država donosi niz promjena. Uvođenje vjeronauka u škole stavlja nove zahtjeve i pred brojne redovnice koje su godinama poučavale vjeronauk na župama. Tako i s. M. Violeta pohađa Katehetski institut u Splitu i diplomira 1997. godine. Nastavlja iduće godine svoje djelovanje na Boninovu u Dubrovniku, a 2004. godine u Jelsi na Hvaru. Na Boninovu i u Jelsi vrši i službu voditeljice zajednice.

Zatvaranjem filijale u Jelsi, s. M. Violeta je 2015. godine premještena u Zadar na Voštarnicu – u župu Srca Isusova. Nakon godine dana, oko svetkovine Srca Isusova zamjećuje i prve znakove bolesti. Otežano govori, počinju bolnički pregledi, ispitivanja, testiranja… i svakim novim saznanjem sve je jasnije da križ biva teži, da prikovanost ide sasvim do kraja…

Draga naša s. Violeta! U brojnim susretima sestara s tobom redovito su zaiskrila draga sjećanja i zgode koje su opet izazivale radost i osmijeh, prisjećajući se načina na koji si nas susretala. Tako je to bilo i u vremenu kad te je bolest iz dana u dan sve snažnije privezala uz Krista patnika. Nakon vremena teško izgovaranih riječi, zašutjela si… Slijedio je period pisanja, i opet – sve teže i teže… A onda se više nije moglo gotovo ništa. Čak i sestrama koje su bile neprestano uz tvoju patnju taj jezik patnje postajao je nerazumljiv… Oprosti što nam je korak zastajao na putu k tebi, oprosti našu nemoć da se sretnemo s tolikom patnjom. Ostaje nam tajna i to jesi li zbilja željela koji put ostati sama, kako je nama izgledalo…

Zašto nas je Krist baš po tebi stavio i stavlja pred veliki ispit: Kako živimo svoj život? Zašto je tebi zapao u dio tako težak zadatak, da u tvojoj patnji vrlo životno testiramo svoj hod i predanje? Sada nam nije dano znati. Ali ostaje nam obaveza – i po tvojoj patnji, i zbog tvoje patnje – promišljati: Čemu mi služi dar govora, ruke, noge? Jesu li zbilja neizdržive i vrućine i hladnoće, mogu li – dok još mogu – više proslaviti Boga u tijelu svojemu?!

Mnoge su sestre svjedočile kako nakon susreta s tobom mnogo toga gledaju drukčije. Hvala ti za tvoje patničko svjedočenje kao i za svu vedrinu kroz brojne godine! Vjerujemo da si prošla svoje čistilište i da gledaš lice Očevo. I da pjevaš! Onako kako ti to znaš! Neka Isus, nebesa sjaj, uhu dragi ugođaj, ko meda cvijet u ustima i svet užitak srcima – neka milinom svom i tvojom bude nagradom!

Počivala u miru Božjem!


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (31. 12. 2020.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluje 621 sestra, u 85 zajednica, u 12 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: