Umrla sestra TEA (Ruža) BLAŽEVIĆ

S ljubavlju i zahvalnošću ispraćamo danas s. Teu Blažević koja se tiho preselila Gospodinu u nedjelju 15. srpnja, dok je u crkvi Sv. Vinka u Zagrebu odjekivala podnevna molitva sestara. Tea Ruža Blažević rodila se 30. ožujka 1930. u mjestu Boričevac, općini Donji Lapac u Lici. Roditelji Petar i Ana rođena Pavičić primili su je od Boga na dar kao deseto od svoje jedanaestero djece i odgajali ih sve u pravom kršćanskom duhu. Živjeli su skromno ali zadovoljno. Djeca su učila od starijih i prema svojim sposobnostima radom pomagala roditeljima. O tome je s. Tea zapisala da je sa 6 godina počela čuvati janjce, potom i ovce i kako je rasla, „pomagala je roditeljima u svemu u čemu je mogla“. Gledajući stariju sestru kako štrika, zamolila ju je da je poduči pa je još kao djevojčica naučila štrikati, krpati, vesti i raditi razne kućanske poslove. Kao da ju je Gospodin već tada pripremao da ona na sličan način podučava mlade naraštaje Družbe u svojim kasnijim godinama.

Idilu njihovog sretnog obiteljskog života poremetio je II. svjetski rat. Morali su bježati pred nasilnicima i rušiteljima koji su im spalili selo i crkvu. Sklanjali su se u raznim mjestima po Bosni i stigli do Stare Gradiške, odakle su prešli u Slavonski Brod i jednog jutra nekim kolima bili prebačeni u Slavonski Kobaš. Nitko nije mogao primiti cijelu ovu veliku obitelj i najteže im je bilo što su neko vrijeme živjeli razdijeljeni po raznim obiteljima. Kad su se malo snašli i počeli zarađivati, oformili su u Kobašu svoj skromni obiteljski dom. Iz njega je, vidjevši kako se tri djevojke iz sela pripremaju poći u samostan, i djevojka Ruža – dobivši dozvolu od roditelja – spremna i otvorena srca krenula put Zagreba i 24. kolovoza 1947. bila primljena među sestre milosrdnice. 

Novicijat je započela 14. kolovoza 1948. Prve redovničke zavjete položila je 12. rujna 1949. a doživotne 15. kolovoza 1952. godine. Nakon prvih položenih zavjeta s. Tea bila je dodijeljena u šivaonu Kuće matice gdje je šivala i učila od starijih sestara, stručnih učiteljica ručnoga rada.

U listopadu 1953. godine premještena je na zagrebačku filijalu „Majur“ koja je plodovima iz vrta oskrbljivala Kuću maticu. U studenome 1960. godine s. Tea je namještena u kuću Novicijata za potrebe šivanja i poduku kandidatica i novakinja u šivanju i drugim vještinama za koje se treba osposobiti svaka sestra milosrdnica. U toj službi provela je više od pedeset godina. Zbog oslabljenih snaga 2012. godine oslobođena je dužnosti u Novicijatu i prema mogućnostima odlazila još pomagati u crkvenu radionu, da bi se u siječnju 2017. preselila u Kućnu bolnicu.

Brojne sestre, ne samo Provincije Bezgrješnog Začeća BDM – Zagreb, nego i drugih provincija, na početku svoga redovničkog života stasale su i formirale se uz s. Teu. I ne znajući poprimale su od nje stil života skromne, jednostavne, nenametljive, radine, poslušne, molitvene, duhovne osobe, u čijoj se svakodnevici susretalo i prepoznavalo sve ono što su odgojiteljice poučavale da bi trebale usvojiti buduće sestre milosrdnice. Kao da je svojim životom ukazivala na preporuke sv. Pavla u Poslanici Kološanima: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući si… A povrh svega – ljubav!“ (3,12-14).

Svojom dobrotom, ljubavlju, blagošću, strpljivošću, samozatajom, požrtvovnošću, revnošću u molitvama i pobožnostima bila je s. Tea primjer mladim članicama Družbe. „Oduševljavala je čovjeka za skroman život i primjerom je pokazivala kako ga treba živjeti“ – rekla je jedna sestra. „Voljeli smo je i zvali od milja i poštovanja ‘časna Tea’. Bila nam je u Novicijatu starija sestra, učiteljica, majka, tješiteljica i pomoćnica u vježbanju šivanja i svakodnevnom življenju“ – naglasila je druga sestra. „Oduševljavala je kandidatice i novakinje za šivanje, ručni rad i sve druge poslove, zainteresirala ih i privolila tako da su to zavolile i rade cijeli svoj redovnički život“ – svjedoče neke sestre.

HVALA Vam, draga s. Tea, za svjedočanstvo i primjer prave sestre milosrdnice, najdulje učiteljice i odgojiteljice u Novicijatu – bez mandata, vjerne i odane pomoćnice onima koje su službeno bile odgojiteljice i učiteljice.

Dao Vam Gospodin mjesto među svetim milosrdnicama u nebu i Njegova blizina neka Vam bude vječna nagrada. A Vi pred Njim zagovarajte za nas, za Novicijat i cijelu Družbu.                      

Počivala u miru!


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: