Umrla sestra VERA (Štefica) PETRINEC

 

Sestra Vera Petrinec rođena je 6. ožujka 1917. godine u malom selu Veternica, a krštena 10. ožujka iste godine u rodnoj župi sv. Mihaela Arkanđela u Mihovljanu. Rasla je sretno u obitelji s tri sestre i četiri brata, od kojih su dvojica braće umrla. Tu je započela osnovnu školu, a nakon godinu dana sretna i zadovoljna obitelj odselila se u Međimurje u Novo Selo Rok kod Čakovca, gdje je Štefica završila školu. U toj je župi primila sakramente i aktivno živjela svoju vjeru. Sa šesnaest godina primljena je u Društvo Presvetoga Srca Isusova u Čakovcu i tu svakoga prvog petka u mjesecu obavljala pobožnost na čast Srcu Isusovu. U svom srcu osjećala je nešto novo, neki zov koji u to vrijeme još nije razumjela. Sudjelujući na Euharistijskom kongresu u Čakovcu počinje shvaćati da je Bog zove. Slušajući propovijed o redovništvu, zaželjela je postati redovnicom. Tu je želju svakodnevno povjeravala Srcu Isusovu. Hodočasteći jedne godine u Mariju Bistricu, primijetila je tamo sestre milosrdnice. Uz dopuštenje roditelja i pomoć župnika poslala je molbu u Zagreb. Na molbu joj je odgovoreno pozitivno i Štefica je 4. studenoga 1935. godine ušla u kandidaturu Družbe sestara milosrdnica. Otada je s radošću očekivala, kako sama piše u svom životopisu, da dođe do svetoga redovničkog odijela i da do smrti ostane dobra sestra milosrdnica.

Redovničko odijelo obukla je 20. studenoga 1936. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 21. studenoga 1937., a doživotne 21. studenoga 1940. godine. Nakon položenih zavjeta započela je svoje milosrdničko služenje kao krojačica u bjelovarskoj, a zatim nastavila u osječkoj bolnici, potom u Dječjem domu u Osijeku i u našem samostanu u Beogradu. Vršila je i dužnost sakristanke u Beogradu, Molvama, Petrovaradinu, Banjoj Luci, Varaždinskim Toplicama i Daruvaru, a uz svagdanje dužnosti, i službu predstojnice u sestarskim zajednicama u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu te u Varaždinskim Toplicama. Posljednja filijala s. Vere bila je Lužnica. U veljači 1989. tjelesne su joj snage oslabile i tada je pronašla novi vid apostolata, molitvu kojom prati svoju zajednicu i svu svoju rodbinu. U studenom 2006. godine došla je u Kuću maticu i tu nastavlja apostolat molitve. Premda je ušla i u drugo stoljeće života sestra Vera je zračila vedrinom, ljubavlju i razumijevanjem za svakoga tko joj pristupi ili učini kakvu uslugu. Prožeta zahvalnošću, najprije prema dragom Bogu, a onda i prema drugima, često nas je znala počastiti bombonima i nitko od nje nije otišao a da nije primio ono najvažnije – ljubav. Sedamnaest je godina strpljivo nosila svoju nemoć i do zadnjega dana svjesno je prikazivala Gospodinu svoje molitve i žrtve za rodbinu i sve preporučene. Strpljivo je nosila bolove uzrokovane padom, molila je za liječnike i trpjela bez jauka.

Bogu je služila osamdeset i jednu godinu. Zajedno smo s njome proslavile njezin stoti rođendan, a njezine su blagoslovljene godine i nama nosile blagoslov jer je živjela s Bogom, u Bogu i za Boga. Ona to nije smatrala ničim osobitim, niti se sama takvom smatrala. Bogu je bila zahvalna na svemu i svojom jednostavnošću je tvrdila da je važno doći u nebo i gledati Boga licem u lice. To je bila njezina želja i njezina nada.

Zahvaljujemo dobrom Bogu na svim milostima kojima ju je obdario tijekom života, kao i na onima koje su po njoj darovane nama koje smo s njome živjele. Božja prisutnost koju smo osjećale u njezinoj blizini daje nam sigurnost da je život koji je živjela s Bogom na zemlji, nastavila živjeti i u vječnosti.

Neka i nas prati svojom molitvom i zagovorom da i mi spremno služimo Gospodinu i s Njime se sjedinimo u ljubavi u ovozemaljskom životu i u vječnosti.

Počivala u miru!

 


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: