Lumen Fidei

Objavljeno: 5. srpnja 2013.

Pročelnik Kongregacije za biskupe kardinal Marc Ouellet i pročelnik Kongregacije za nauk vjere Gerhard Ludwig Mueller zajedno s predsjednikom Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije nadbiskupom Rinom Fisichellom predstavili su 5. srpnja prvu encikliku papa Franje Lumen fidei – Svjetlo vjere objavljenu svega četiri mjeseca od Franjinog izbora za Papu. Najavio ju je sam Papa 13. lipnja pred članovima Tajništva Biskupske sinode. Na enciklici je, kako ističe sam papa Franjo u uvodu enciklike, radio njegov prethodnik Benedikt XVI. tijekom posljednjih mjeseci svog pontifikata.  Enciklika je, objašnjava Papa, već bila „skoro dovršena“ od pape Benedikta XVI. Ovom prvom nacrtu, aktualni Papa dodao je posljednje dopune. To je, dakle, trebala biti Ratzingerova treća i posljednja u nizu enciklika posvećenih trima bogoslovnim krepostima. Prvu, “Deus caritas est”, je posvetio karitativnoj djelatnosti a drugu, “Spe salvi”, nadi. Ovu treću posvećenu bogoslovnoj kreposti vjere papa Ratzinger je predao svom nasljedniku Franji, koji ju je dobio u nasljedstvo i taj zamašan posao nastavio i dotjerao, ograničivši se na pisanje uvoda u kojem objašnjava nastanak i svrhu enciklike. To je zapravo jedinstveni dokument u povijesti papinstva. Enciklika, koju je potpisao papa Franjo, zamišljena je kao jedan od glavnih papinskih dokumenata za Godinu vjere. Za sada je tiskana u 500.000 primjeraka.

Enciklika na 88 stranica donosi dijalog između vjere i razuma podijeljen u četiri poglavlja. Potpisana je na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2013.

“Lumen fidei”, „Svjetlo vjere“ upućena biskupima, prezbiterima, đakonima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima laicima. Cilj dokumenta je da se oporavi karakter svjetla vlastite vjere, sposobne rasvijetliti cijelu ljudsku egzistenciju.

Ovo je analiza Enciklike od strane Isabella Piro:

Tko vjeruje, vidi. Tko vjeruje, nije nikad sam, jer vjera je jedno dobro za sve, zajedničko dobro koje pomaže razlikovati dobro od zla, izgraditi naše društvo, darujući nadu. Srce enciklike Lumen fidei jest: to da vjera ne razdvaja čovjeka od stvarnosti, već mu pomaže da shvati njezino dublje značenje. U moderno doba kao što je naše, piše Papa, u kojem se vjerovati suprostavlja traženju i u kojem se vjera vidi kao neka iluzija, kao jedan skok u prazno koji sprječava slobodu čovjeka, važno je povjerenje i pouzdanje, ponizno i s hrabrošću, u milosrdnu Božju ljubav koja ispravlja našu narušenu povijest.

Pouzdan svjedok vjere je Isus, preko njega Bog uistinu djeluje u povijesti. Tko vjeruje u Isusa ne gleda samo u njega, već također i s njegove točke gledišta. I kao što se u svakodnevnom životu pouzdajemo u arhitekta, u ljekarnika, u advokata, koji stvari poznaju bolje od nas, tako se za vjeru pouzdajemo u Isusa, stručnjaka u Božjim stvarima, u onoga koji nam objašnjava Boga. Vjera nije neki privatni čin, naglašava Papa, jer se ispovijeda unutar Crkve, u konkretnoj zajednici vjernika. I u ovom slučaju, vjernička egzistencija postaje egzistencija Crkve.

Tako, Papa pokazuje blisku povezanost između vjere, istine i ljubavi, i pouzdanja u Boga. Vjera bez istine ne spašava, kaže Papa, to je samo jedna prekrasna bajka, iznad svega danas kada živimo krizu istine zbog kulture koja vjeruje samo u tehniku ili neku individualnu istinu za dobrobit pojedinca, a ne za opće dobro. Veliki zaborav suvremenog svijeta, naglašava Papa, je odbijanje istine, zaboravljanje na pitanje o Bogu, jer se strahuje od fanatizma i voli relativizam.

Isto tako, vjera nije nepopustljiva (beskompromisna), vjernik nije arogantna jer istina koja nastaje od Božje ljubavi ne izražava se (ne nameće se) silom i ne gnječi pojedinca. Zbog ovoga je moguć dijalog između vjere i razuma: iznad svega, jer vjera budi osjećaj za kritičnost i proširuje horizonte razuma; s druge strane, jer je Bog svjetlost i može biti pronađen i od nevjernika ako ga traže iskrenim srcem. Tko se stavi na put da prakticira dobro, naglašava Papa, već se približava Bogu.

Druga bitna točka Lumen fidei je evangelizacija: tko se otvorio ljubavi Božjoj, kaže Papa, ne može ovaj dar zadržati samo za sebe. Kao plamen koji svijetli drugima, tako svjetlo Isusovo sja na licima vjernika i prenosi se iz generacije u generaciju, preko svjedoka vjere. Jaka je, dakle, povezanost između vjere i sjećanja (pamćenja), jer ljubav nas Božja kroz sva vremena drži zajedno i čini nas suvremenicima Isusovim.

Ima, stoga, jedno posebno sredstvo s kojim se vjera može prenijeti: to su Sakramenti. Iznad svega, Krštenje, koje nas podsjeća da vjera mora biti primljena, u zajednici Crkve, jer nitko ne krštava samog sebe, i koja naglašava jednu sinergiju (zajedništvo) između Crkve i obitelji, u prenošenju vjere. Zatim, Euharistija, dragocjena hrana vjere koja nas uči da dublje vidimo stvarnost. Zatim, ispovijest vjere – Vjerovanje te molitva Oče naš, koje uključuju vjernika u istinu koju ispovijeda i daju mu je vidjeti Kristovim očima. Naposljetku, Deset Zapovijedi, koje nisu samo skup negativnih zapovijedi, već konkretne upute kako bismo ušli u dijalog s Bogom. Vjera je jedna, naglašava Papa, jer jedinstvo vjere je jedinstvo Crkve.

U svom zadnjem poglavlju, Svjetlo vjere pojašnjava povezanost između vjerovati i izgraditi dobro zajednice: vjera, koja se rađa iz ljubavi Božje, čini jake spone (povezanost) među ljudima i stavlja se u službu pravde, zakona, mira. Ona ne udaljuje od svijeta, piše Papa, dapače: ako je uklonimo iz naših gradova, izgubit ćemo povjerenje među nama i ostat ćemo ujedinjeni (zajedno) samo zbog straha i interesa. Mnoga su, tako, područja rasvijetljena vjerom: obitelj utemeljena na braku, shvaćenu kao stabilnu zajednicu između muškarca i žene; svijet mladih koji žele „jedan viši (bolji) život“ u kojem „susret s Kristom daruje čvrstu nadu koja ne razočarava“. „Vjera nije neko utočište za vjernike koji su bez hrabrosti, zaključuje Papa, već proširenje života“ u tom slučaju GMG (Svjetski dan mladih) dopušta mladima da pokažu radost vjere i opredjeljenje da žive sigurno i radosno.

Vjera rasvjetljuje i prirodu, pomaže nam da je poštujemo, i „traži modele razvoja koji se ne temelje samo na koristi i profitu, te da stvoreno prihvate kao dar“; uči nas prepoznati pravedne oblike vlasti u kojima autoritet dolazi od Boga i služi zajedničkom dobru; nudi nam mogućnost oprosta koji omogućuje nadvladati konflikte (sukobe). „Kad se vjera izgubi, postoji opasnost da se izgubi i temelj života“, podsjeća Papa. Zbog toga, ne moramo se sramiti javno ispovijedati vjeru u Boga, ukoliko vjera prosvjetljuje čitav društveni život.

Čak i patnja i smrt primaju osjećaj pouzdanja u Boga, piše Papa: čovjeku koji pati, Gospodin, ne daruje razloge objašnjenja svega, ali nudi svoju prisutnost koja nas prati. U tom slučaju, vjeri se pridružuje nada. I ovdje Papa daje apel: „Ne dopustite da nam ukradu nadu, ne dopustite da bude osujećena trenutnim prijedlozima i rješenjima koje nam blokiraju hod“. Enciklika, tako, završava molitvom Mariji koja je „savršena ikona“ vjere, da nas nauči gledati očima Isusovim.

Prevela s. Stjepanka S.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: