Benedikt XVI. je Papa molitve

Objavljeno: 19. veljače 2013.

Ovih je dana objavljeno da će Papa, po svršetku svoje službe Petrova nasljednika i nakon vremena provedenog u Castel Gandolfu, boraviti u samostanu “Mater Ecclesiae” u Vatikanu. Upravo je tamo, sve do kraja listopada prošle godine, boravilo sedam sestara klauzurnog reda Visitandine (od Marijinog pohođenja), većinom Španjolki. Jedina Talijanka među njima bila je sestra Maria Francesca. O njezinim sjećanjima na to vrijeme i na Benedikta XVI. s njom je razgovarala Benedetta Capelli:


Bilo je to jedinstveno iskustvo, a to je jedno poput onih iskustava kad čovjek počinje mjeriti život:“prije” toga i “poslije” toga. Ono što ga je obilježavalo bila je u bitnome prisutnost Svetog Oca, tj. taj život darovan i prikazan za njega kroz blizinu, među ostalim i tjelesnu: samostan je smješten unutar Vatikanskih vrtova. Upravo je ta blizina uključivala i kontakte sa Svetim Ocem, ali prva, apsolutno najvažnija je bila blizina molitve. Mi smo bile tamo uglavnom za njega, za Crkvu, za njegove suradnike u Kuriji. Svako jutro, otvarajući prozore naše kuće, vidjele bismo Apostolsku palaču i bio je to jedan način uputiti molitvu,gotovo “fizički”,prema njemu. Osobno smo ga  susrele dva puta: došao je služiti sv. Misu u samostan 14. prosinca 2010., jer je 2010. godine Družba slavila četiri stoljeća od utemeljenja; ponovno smo ga vidjele 14. listopada  2012., tjedan dana prije no što smo napustile Vatikan: tada smo mi pošle u njegovu kuću, u Apostolsku palaču, te smo ga susrele. Ono što uvijek pogađa jest njegova vrlo velika sposobnost za susret, izravan i dubok, s osobom koju ima pred sobom. Priča se o njegovoj nježnosti, o njegovoj blizini: sve vrlo lijepe i istinite stvari. Ali ono što je nas najviše dirnulo – a u ovom slučaju ne govorim samo u svoje ime– bila je upravo ta njegova otvorenost za osobu koju ima pred sobom. A to ima duboki korijen u molitvi, kako bi Božji pogled mogao donijeti i u osobni susret jednog trenutka.

Sestro Maria Francesca, koji su bili vaši osjećaji na saznanje o napuštanju Petrove službe od strane Benedikta XVI.?

U prvi tren, gotovo da nisam željela vjerovati, jer mi se činilo nemogućim. Ali, bilo je to pitanje djelića sekunde. Drugi osjećaj bio je upravo vidjeti u tome svetost i veličinu ovog Pape koji je znao nositi službu, objektivno vrlo tešku i vrlo zahtjevu, uvijek s osmjehom, uvijek u Božjoj volji, uvijek nastojeći razumjeti koji plan Bog ima nad njim. A kad sam shvatila –kao što je on sam rekao –da je više ne može vršiti svojom snagom koja mu je potrebna, jednostavno je u tome vidio Božju volju i povukao se. Dakle, rekla bih da je to za mene bila potvrda, gotovo dodatna iskra ljubavi prema njemu.


Ovih posljednjih dana Benedikt XVI. je više puta ukazao na potrebu molitve, ali i kako bi se moglo suočiti s ovim posebnim trenutkom za opću Crkvu…

Jasno je to meni i prije svega nama koje smo tamo živjele i koje smo mogle živjeti dimenziju molitve, tj. temeljnu dimenziju našeg poziva. To je otvarati se… jer molitva je zapravo jedno otvaranje otajstvu Boga koji se želi komunicirati čovjeku i jedno dovođenje čitavog čovječanstva Bogu. Vrijednost molitve je upravo to, i stoga je služba Pape – govorio je to i Ivan Pavao II. – molitva. Odabirući ovaj prolaz u svom životu, odabirući da se ne vrati– na primjer – u neku akademsku ustanovu, nego da se povuče u mjesto koje je nastalo kao mjesto molitve, Benedikt XVI. svima daje tu poruku, kaže: Crkva se, prije svega, treba otvoriti Bogu; osoba koja moli i koja to čini po svom zvanju, kao što smo mi, kao što je on, nije drugo nego svjedok i nositelj Boga čovjeku i čovjeka Bogu. Stoga je Svetac osoba koja je u odnosu s Bogom, osoba koja moli je osoba koja zrači, kao što zrači on, kao što je uvijek zračio.

Benedikt XVI. je mnoge kateheze posvetio upravo molitvi, definira ju“načinom pomoći onome tko nam je blizu da uđe u sjajnu zraku Božje prisutnosti” …

Upravo je tako. Naime, kad osoba živi u kontaktu s Gospodinom, nikad ne postoji sama za sebe. Gospodin uzima u posjed tu osobu, i uzima ju u posjed – među ostalim – u svim njezinim dimenzijama: ne samo u onoj duhovnoj, nego i u ljudskoj dimenziji. I to je ono što čini da svjetlo zrači svud okolo. Osoba koja moli privlači u Božje svjetlo, i prenosi Božje svjetlo: postaje jedna svijetla točka.

U ime svojih susestara, biste li željela ostaviti poruku, u ovom posebnom trenutku reći nešto papi Benediktu XVI.?

Puno ga volimo. Voljele smo ga puno i volimo ga puno.


Izvor:http://it.radiovaticana.va/news/2013/02/16/una_suora_di_clausura_del__mater_ecclesiae_:_benedetto,_papa_della_pre/it1-665291

Prijevod: Verica Kraš Villa



Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: