Čestitka Časne Majke prigodom 175. obljetnice Družbe

Poštovane i drage moje sestre!

Koračajući korak po korak kroz ovu burnu godinu evo nas na pragu velikog Jubileja 175. obljetnice povijesti naše Družbe. U svečanom slavlju, pune radosti i oduševljenja otvorile smo Jubilejsku godinu spominjući se sa zahvalnošću onih herojskih duša koje su prije 175 godina zakoračile na hrvatsko tlo, na ovu našu rodnu grudu, natopljenu krvlju i znojem patničkoga naroda i s ljubavlju usadile sjeme milosrdne ljubavi. Natapale su ga znojem i suzama nesebičnog darivanja, a svojim tihim, požrtvovnim radom udarile su temelj jednoj velikoj Družbi, koja je radosnim odazivom mladih srdaca rasla brojem i nošena ljubavlju Vinkove karizme koračala diljem Hrvatske.

Ponesena čežnjom da čitav svijet približi Kristu prelazi granice zemalja i naroda da navijesti Kristovu ljubav, utkanu u milosrdnu Vinkovu ljubav, prezrenima, bijednima što stenjahu u ropstvu neznanja, u patnji bez lijeka, u okovima mržnje, beznađa i grijeha.

Dugih 175. godina koračale su bijele sestre, i još danas koračaju diljem istočne i zapadne Europe, Južne i Sjeverne Amerike sve do dalekih Salomonskih Otoka noseći svjetlo Evanđelja i milosrdnu ljubav onima koji su ih najpotrebniji.

Od prvih šest sestara nastala je rijeka ljubavi i milosrđa koja sve do danas ustrajno teče noseći u svom krilu sve one koje su čule Božji glas i imale hrabrosti odgovoriti na njega velikodušnom žrtvom, prihvativši Krista kao jedinu ljubav i smisao života. Nikakve žrtve ni odricanja, prijetnje, zlostavljanja i mučenja u razdoblju okrutnih ratova nisu zaustavile povijesni hod ove plemenite Družbe nego su joj davale snagu za neustrašivo svjedočanstvo pod cijenu života. Sedam okrvavljenih ljiljana i jedna spaljena ruža rese ovu Družbu kao najljepši biseri darovani Zaručniku. A gdje su sve one tihe dragovoljne žrtve i pregaranja tolikih svetih sestara koje su prošle svijetom u bijeloj kopreni noseći dobrotu i ljubav.

Povijest svijeta i ove Družbe nastavlja svoj neumorni hod. Dolaze nova vremena, novi naraštaji, a Vinkova ljubav korača u svakoj od nas na putu prema blaženoj vječnosti. Nosimo li je radosno i oduševljeno svjesne odgovornosti ovoga trenutka i uzvišenosti svoga  poslanja, ponosne što pripadamo rijeci bijelih milosrdnica koja ostavlja za sobom neizbrisivi trag i utire put za stope novih generacija.

U radosti proslave Jubileja, premda vrlo skromno zbog opasne pandemije, u teškim izazovima vremena, u sveopćoj tjeskobi svijeta koji tone u tamu beznađa ne klonimo sestre duhom. Uzdignimo se iz mrtvila života, iz sive svakidašnjice koja nas guši svojim navikama, iz klonulosti i pesimizma koji nas pomalo obuzima i zakoračimo hrabro naprijed nošene snagom Kristova poslanja, ohrabrene divnim primjerima prvih sestara i tolikih svetih duša koje su prije nas živjele u ovoj Družbi.

Premda smo malo stado, a mnoštvo obaveza i teret godina pritišće, u nama još uvijek postoji snaga Kristova poziva i milost karizme koji su kadri preko nas, ako se ponovno velikodušno predamo Bogu, učiniti velike stvari. Ne zaboravimo da je sveti papa Ivan XXIII. za milosrdnice u svijetu rekao: „Vi ste jedna velika vojska pozvana učvrstiti Kraljevstvo Božje u ljubavi!“ Da, drage sestre, pozvane smo na nešto veliko i sveto. Ne baviti se sobom, svojim sitnim interesima, nego živjeti i djelovati da Kraljevstvo Božje po nama raste.

Stoga neka proslava Jubileja za svaku od nas bude dan srdačne zahvalnosti Bogu za sve primljene milosti, trenutak vraćanja na izvore Družbe i odluka za ponovno predanje u Božje ruke, dopustivši Bogu da preko nas, premda slabih i nemoćnih, izvodi svoja djela milosrđa i ljubavi.

Neka nas u tome učvrste divne misli plemenitog kardinala Haulika koje je uputio sestrama na dan ustoličenja prvog samostana sestara milosrdnica u Zagrebu 1846. godine:

„A što od vas da zahtijevam, na što da vas potaknem, o ljubljene kćeri u Gospodu, stanovnice ovog sv. mjesta? Otkad ovdje živite, nisam opazio na vama ničega, što ne bi dolikovalo vašem svetom zvanju.(…)

Dakle samo jedno zahtijevam od vas: da među nama ostanete onakve, kakve ste nam došle. Svemogući Bog, koji vam je dao milost toga svetoga, toga uzvišenoga zvanja neka vas uvijek uzdrži u tom duhu, da uzmognete i dalje po nauci velikog apostola naroda, od zla bježati, međusobno se sestrinski ljubiti i štovati, brižno poslovati, da vam duh bude pun goruće revnosti da Bogu služite, da ste vesele u nadi, strpljive u nevolji, ustrajne u molitvi, požrtvovne za siromahe, ljubazne za nesretnike!

Neka vas uvijek resi redovnička čednost, poniznost, pobožnost i kršćanska ljubav a po svemu ovome činit ćete čudesa… Za to sam se molio dosad, a za to ću moliti i odsad. I ako moja molitva bude uslišana, bit će ispunjene moje vruće želje, što sam ih gajio, kad sam digao ovaj zavod.

Tako ćete i vi, drage kćeri, živjeti ovdje svetim životom, punim Božje radosti, a poslije ovoga života, dobit ćete onu krunu, za koju sada polažete život, koja je jedini cilj vašega nastojanja, jedini cilj vašega srca i koju vam vaš nebeski Zaručnik (…) neće uskratiti u svojoj preobilnoj milosti.

Neka svemogući Bog obaspe svojom milosti vašu molitvu, neka blagoslovi vaš školski rad, vašu njegu bolesnika, vaše pobožne uzdisaje, sva vaša nastojanja, cio vaš život za vrijeme i za vječnost. On neka blagoslovi čitav pobožni zavod, neka ga zaštiti, neka ga sve više i više učvršćuje, neka dade, da što ljepše procvate na čast sv. vjeri, na duhovno i tjelesno dobro stanovnika ovoga grada, na slavu Njegova imena i na proširenje Njegove slave.“

A u Povelji utemeljenja iz 1844. godine kardinal Haulik piše: „Želim da sestre milosrdnice što više spominju mene u svojim molitvama, jer se i ja molim Svevišnjemu da ovaj njihov pobožni zavod uzdrži na veću slavu svoga imena, na proširenje svete vjere i na boljitak vjernika moje biskupije; da se udostoji okrijepiti taj zavod svojom jakom desnicom i svojom svetom milosti. Amen!“

Ovim mislima i željama od srca vam, drage sestre, čestitam veliki Jubilej naše Družbe. Zahvaljujem na svim molitvama i tihim žrtvama koje ste ugradile u njezinu povijest i žarko molim Gospodina da nam po zagovoru naših svetih Utemeljitelja udijeli svoj blagoslov kako bismo nastavile povijesni hod Družbe vršeći djela milosrđa obogaćene novim zvanjima i ispunjene milosrdnom Vinkovom ljubavlju.

U ozračju Jubilejskog slavlja srdačno vas pozdravljam, molim za svaku od vas uz toplu preporuku u vaše molitve.

Vaša majka

 

Miroslava Bradica

vrhovna poglavarica

 

O proslavi Jubileja Družbe, 4. rujna 2020.

---