Doktorirala sestra Marta Dajana Carti

U četvrtak, 27. listopada, na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu doktorsku dizertaciju obranila je sestra Marta Dajana Carti, članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, Provincije Majke Dobroga Savjeta – Rijeka. Dizertacija pod naslovom “Bioetika Benedikta XVI – novi bioetički model?” bavi se antropologijom relacionalnosti (antropologijom odnosa) Josepha Ratzingera, i njenom primjenom u polju bioetike, istražujući njene posebnosti u odnosu na druge bioetičke modele. Pristupivši izvorima sinkronički, doktorantica je obradila više od 70 govora te enciklike u kojima je Benedikt XVI/J. Ratzinger eksplicitno ili implicitno doticao bioetičku problematiku. Aktualnost i važnost teze prepoznati su u vrednovanju mogućeg doprinosa Ratzingerove antropologije u odnosu na temeljno značenje dimenzije relacionalnosti osobe. Ukoliko je ovaj pristup legitiman – morao bi imati i važne implikacije na bioetička pitanja poput pobačaja, eutanazije, presađivanja organa, istaknuto je u predstavljanju teze.

Doktorski rad je strukturiran u tri dijela i pet poglavlja. Prva dva poglavlja posvećena su učenju Benedikta XVI, druga dva poglavlja donose pregled različitih bioetičkih modela, dok peto poglavlje sintetizira cjelokupno istraživanje.

Detaljan studij učiteljstva Benedikta XVI pokazao je da je njegova bioetika ukorijenjena u teološko-metafizičkom promišljanju. Središnji je pojam antropologija odnosa, antropologija relacionalnosti, odnosno relacionalnost osobe utemeljena u samom stvaranju, po slici Božjoj prema Svetopisamskim i Patrističkim izvorima. Temeljni koncepti u antropologiji J. Ratzingera su ljudska osoba, istina, sloboda, integralni ljudski razvoj, interdisciplinarni dijalog te transcendentalna nada. Pri tome, ključna je dimenzija relacionalnosti osobe. Ako je po Božjem pozivu čovjek pozvan ostvariti sebe u ljubavi i istini – mora to činiti putem odnosa s drugim osobama, što implicira i bioetiku.

Poziv na ljubav znači da je čovjek nositelj različitosti, te da mu je za život potrebno potvrdno “da” od strane drugog “ti”. Ta se ljubav, ukorijenjena u najdubljoj biti ljudske prirode, izriče u bračnoj ljubavi, obiteljskoj ljubavi, ljubavi unutar društva te u ljubavi za stvoreni svijet. Istina je logos koji stvara dia-logos, zajedništvo i komunikaciju. Benedikt poziva na autentični interdisciplinarni dijalog, koji čovjeka oslobađa od egoizma, i stvara zajedništvo i jedinstvo. Takav dijalog uključuje sve dimenzije osobe, sve ljude i sve strukture društva. Traži cjelokupni ljudski razvoj nužno utemeljen na istini. U protivnom rađa se diktatura relativizma, koja se predstavlja kao tolerancija, no nije ništa drugo do zatvaranje čovjeka u samoga sebe.

Drugo poglavlje propituje temeljne koncepte teologije J. Ratzingera: pitanje osobe, odnos vjere i razuma. U ovom poglavlju tumači se i Ratzingerova kritika Boecijevog shvaćanja osobe: Ratzinger tvrdi kako Boecijevoj definiciji osobe nedostaje dimenzija egzistencije, jer se Boecije poput antičkih filozofa zaustavlja samo na tumačenju esencije. Nasuprot Boeciju, Ratzinger tumači koncept osobe u perspektivi antropologije relacionalnosti. Ratzinger interpretira teološki koncept osobe – počevši od Krista, te ustvrđuje kako relacionalnost nije drugotna, već temeljna. Osoba je odnos, a njena čovječnost ostvaruje se u tjelesnosti, ne u duhovnom ili materijalnom dualizmu, već u dijaloškoj prirodi. To znači da čovjek ne živi utemeljen sam na sebi, već je u potpunosti otvoren za “biti od” drugog, “biti s” drugim i “biti za” drugog: Ratzingerovim riječima, “mi smo stvoreni trojstveno”.

Treće i četvrto poglavlje dizertacije propituju dosadašnje bioetičke modele. Treće poglavlje donosi detaljan status quaestionis bioetike u posljednjih 40 godina, obrađujući autore poput Beauchampa, Childressa, Engelhardta, Sgreccie, Pottera i Pellegrina. Četvrto poglavlje fokusirano je na hrvatsko jezično područje te predstavlja Čovićev biocentrizam, te teološke pristupe u bioetici I. Fučeka (ontološki i dijaloški personalizam) i u bioetici T. Matulića (dijaloški aspekt, interdisciplinarnost i deduktivna metoda).

Sestra Marta Dajana Carti ilustrirala je posebnosti bioetičkog pristupa J. Ratzingera na primjerima eutanazije i pobačaja, zaključujući kako bioetike utemeljene na biocentrizmu nemaju odgovarajući temelj za neotuđivo ljudsko dostojanstvo i prepoznavanje njegove apsolutne vrijednosti, niti za shvaćanje relacionalnosti ljudske prirode. Bioetike utemeljene na slaboj antropologiji, utemeljene na liberalizmu i individualizmu – često kao odlučujući princip priznaju samo autonomiju osobe, no nisu kadre štititi osobu dok ona još nije autonomna, te, prema njima, nije osoba u pravom smislu riječi.

Katolička perspektiva utemeljena na Boecijevoj definiciji osobe nudi solidan temelj za poštivanje ljudskog života kao temeljne vrijednosti i ljudske osobe kao apsolutne vrijednosti. No, Boecijev koncept osobe ne pomaže nam da zaliječimo danas dominantni individualizam. Tu se otvara prostor za pristup Josepha Ratzingera, jer on inzistira na relacionalnosti osobe i njenih odluka, koje se ne mogu odvojiti od “mi”.

Novost teze, prema riječima same doktorantice, je detaljna analiza govora Benedikta XVI na temu bioetike. Aspekt relacionalnosti, antropologija relacionalnosti uvodi u cjelokupnu bioetičku diskusiju jedan širi pogled i snažniji temelj. Pristup Benedikta XVI /Josepha Ratzingera nije apsolutna novost u odnosu na ostale pristupe bioetičkim pitanjima u katoličkoj perspektivi, no svakako donosi nešto novo – jer snažno naglašava dimenziju zajedništva u pitanjima bioetike i dimenziju relacionalnosti, dimenziju odnosa – kao esencijalnu i temeljnu dimenziju ljudske osobe.

Komisija je biranim riječima govorila o doktorskoj dizertaciji s. Marte Carti, pohvalivši širinu istraživanja i sposobnost sintetiziranja kompleksne problematike. I moderator teze, prof. George Woodall, te drugi član komisije, prof. Ralph Weimann, prepoznali su ovu dizertaciju kao važno i temeljito istraživanje, koje je uspjelo pokazati na sustavan i pregledan način složenu misao o bioetičkim pitanjima velikog teologa Pape Benedikta XVI /J. Ratzingera.

Sestra Marta Dajana Carti rođena je 30. siječnja 1983. u Rijeci, od majke Stoje Carti r. Zekić i oca Aurelia Cartia. Godine 2001. ulazi u samostan sestara milosrdnica u Rijeci. Nakon položenih zavjeta 2004. godine upisuje teološki studij (Teologija u Rijeci) gdje diplomira 2009. godine. 2010. započinje poslijediplomski studij u Rimu na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum.  Na Fakultetu Bioetike 2012. godine postiže titulu magistra bioetike (licencijat) s radnjom pod naslovom ‘Predimplantacijska genetska dijagnoza. Argumenti za i protiv’. Iste godine, upisuje i doktorat.

---