DUHOVNA OBNOVA ZA MLADE U BUMI

U siječnju ove godine imali smo jednoga vikenda duhovnu obnovu za mlade u obližnjem selu naše župe. Domaći ljudi su organizirali pripremu hrane i smještaj mladih koji su došli iz obližnjih sela.

Kako se obnova odvijala u vrijeme školskih praznika, veliki broj mladih je sudjelovao na duhovnoj obnovi – okupilo ih se više od dvjesto. Roditelji su imali pune ruke posla, ali kako je to ovdje običaj, za zajedničku stvar svi su ujedinjeni u radu i vlastitom doprinosu.

Selo se nalazi uz obalu, u uvali. Na drugu stranu se prelazi kanuima. Kapelica na maloj uzvišici posvećena je sv. Petru i Pavlu; ispred se nalazi prostrana livada i špilja s kipom crne Gospe.

Duhovnu smo obnovu započeli u predvečerje molitvom pred Presvetim Sakramentom. Ušli smo u to posebno vrijeme razmišljajući o riječima Ne boj se jer ja sam s tobom.

Činjenica je da se danas mladi u svijetu nalaze pred mnoštvom izazova, odabira i odluka. Potreban im je svjetionik, svjetlo koje će im pokazati pravi smjer za kojim čeznu.

Za mnoge od ovih mladih koji su se okupili, bilo je to prvi put da sudjeluju na jednom ovakvom susretu, posebno za one koji žive u unutrašnjosti otoka i nemaju priliku doći, zbog udaljenosti, kao ni pohađati školu. Neki od njih su govorili samo svoj lokalni, plemenski jezik, a ne pidgin jezik koji je zajednički svima.

Sljedeći dan govorili smo o sakramentima ispovijedi i euharistije, dvama važnima sakramentima u životu kršćanina. Iako većina mladih koji idu u škole, znaju engleski jezik, naše novakinje su govorile na pidginu, a jedna novakinja na njihovu lokalnom jeziku budući da je to njezin materinji jezik. Zahvalne smo Bogu na daru zvanja, novih domaćih sestara, po kojima možemo biti bliže ovom narodu.

Mladi su bili aktivni, postavljali su mnoštvo pitanja i na kreativan način kroz dramatizaciju pokazali kako oni shvaćaju važnost sakramenata. Bilo je zanimljivo kako su dva dečka demonstracijom pokazala kako grijeh djeluje na čovjeka. Donijeli su plastičnu čašu i drvene štapiće. Zatim su pojasnili kako je naša duša prije grijeha u Božjoj milosti glatka i bez ljage. Kada počinimo grijeh, mi ranimo dušu – pri tom su probušili čašu tim jednim štapićem. Kako se grijesi umnožavaju, čaša je sve više bila izbušena štapićima. Nastavili su. Odlaskom na ispovijed naši grijesi nestaju. Tada su izvadili štapiće iz plastične čaše. Kada su sve štapiće povadili, pokazali su čašu. Bilo nam je jasno. Čaša nije bila ista kao na početku. Ostali su ‘ožiljci’, rupe, nije više glatka. Njihova poruka je bila moćna – grijeh nas mijenja, čini nas drugačijima od onih kakve nas Bog želi.

U popodnevnim satima imali smo rad u grupama nakon čega je uslijedila molitva krunice. Na prostranoj livadi ispred crkve formirali smo procesiju prema Gospinoj špilji koja se nalazi pored crkve. Kao zemaljski hodočasnici, hodajući prema nebeskoj domovini, zamolili smo Majku Mariju za njezin zagovor i zaštitu. Trebamo njezinu ruku da nas vodi, da ne zalutamo. U večernjim satima pogledali smo film o životu sv. Marije Goretti.

Program duhovne obnove završili smo nedjeljnom misom zahvalnicom. Bilo je svečano i raspjevano. Mladi su svirali na velikim pan-flautama napravljenim od bambusa kako je u njih običaj na svečanim misama. Bili su zahvalni što se duhovna obnova dogodila u njihovom selu. I mi sestre bile smo zahvalne Bogu što je on tih dana bio na djelu u srcima mladih ljudi. Njemu hvala na daru zajedništva i radosti.

s. M. Veronika Ćibarić

---