I Riječ je tijelom postala

Poštovane i drage sestre!

Vrijeme došašća – vrijeme radosnog iščekivanja otajstvenog susreta Boga i čovjeka – bliži se svome ispunjenju.

Bogatstvo liturgijskih tekstova otkriva nam čežnju starozavjetnih proroka za obećanim Mesijom koji će doći kao potomak Davidov, kao mladica iznikla iz korjena Jišajeva, kao Emanuel – s nama Bog, nama tako bliz u obličju ljudskog djeteta, a tako moćan i veličanstven gospodar svih vremena i ove časovite ljudske povijesti.

Svako došašće je podsjećanje i istinsko življenje prisutnosti Kristova otajstva koje kroz slavljenje sakramenata trajno boravi među nama. U Isusu se Bog utjelovio, postavši čovjekom darovao nam je svoju Riječ i izrekao se u Ljubavi. Kroz ovo sveto vrijeme snažno nas poziva da prihvaćamo bližnje sa suosjećanjem i ljubavlju te da u njima gledamo patničko lice Isusovo. Svojim dolaskom pokazao nam je da boravi među siromašnima, zaboravljenima, onima s ruba društva i da su upravo oni predmet njegove ljubavi. Ne potiču li nas na takvu brižnu ljubav i naši sveti Utemeljitelji svojim životom i djelom?

Pođimo drage sestre, potaknute njihovim primjerom, i potražimo tolike osamljene starce i starice, brojne siromašne obitelji, mlade i djecu, tužne, ojađene i žalosne. Donesimo im radost Božića utješnom riječi, potrebnom uslugom, malim darom. Neka nas, poput sv. Lujze, sili Kristova ljubav na svako dobro djelo kako bi ovog Božića bilo manje žalosnih, tužnih, zaboravljenih.

Vrijeme došašća, sa svojim trajnim pozivom na obraćenje, treba mijenjati i svaku od nas ne samo u izvanjskim gestama, nego i u dubini duše. Tajna Utjelovljenja po kojoj sam Bog postaje čovjekom potiče nas da i mi budemo više ljudi, da donosimo radost svojom nesebičnom ljubavlju u tolike životne tame koje nas svednevice okružuju.

Vrijeme došašća stavlja pred nas znakovite likove svete povijesti kojima se trebamo diviti, ali ih prije svega trebamo nasljedovati. Poput Šimuna i Ane, postom i molitvom, pripravljajmo oči srca kako bismo otajstvo utjelovljenja Sina Božjega prepoznale u jednostavnom otajstvu kruha i vina na našim oltarima. Trebamo ih nasljedovati u spremnosti susreta poput Majke Marije i Elizabete kako bismo bile sposobne, iz tog susreta s utjelovljenom Riječi, ići u susret jedna drugoj te očima vjere prepoznati to otajstvo utjelovljenja u svakoj sestri i svakom čovjeku. Trebamo ih nasljedovati u povjerenju i poslušnosti da, poput Josipa i Zaharije, očima vjere živimo naše posvećenje po zavjetima, a na poseban način po zavjetu poslušnosti, jer što je drugo utjelovljenje Sina Božjega nego krajnja poslušnost do poništenja njegova uzvišenog veličanstva.

Drage moje sestre, u budnosti vjere i otvorenosti srca živimo ovo sveto vrijeme tako da postanemo poput Marije bogonositeljice, poput Elizabete navjestiteljice, poput Zaharije i Josipa vjernice, a poput Ane i Šimuna ljudi nade i radosnog iščekivanja. Neka žar naše ljubavi i radosno življenje redovničkog predanja ne potamni siva svakidašnjica života, nego velikom revnošću u svakidašnjem življenju budimo “epifanija” Božje ljubavi najprije jedna drugoj, a onda svima kojima smo poslane.

Ovim mislima i željama radosno uđimo u uzvišeno otajstvo Božje ljubavi koja je za nas Tijelom postala. Neka vam je svima i svakoj osobno sretan i blagoslovljen blagdan Rođenja Sina Božjega – Božić.

s. Miroslava Bradica

---