Korizmena poruka generala vinkovske obitelji o. Gregory Gay
Objavljeno: 12. ožujka 2012.
»Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi.«
sveti Augustin iz Hippona
Svim članovima Vinkovske obitelji
Draga braćo i sestre!
Milost i mir Gospodina našega Isusa Krista bio s vama sada i zauvijek!
Živimo u svijetu ispunjenom nemirom. Zahtjevnosti života sručuju se na nas svom jačinom i potresnošću. Živeći uz stvarnost ratovanja, siromaštva, terorizma, političkih nesuglasica, ekonomskih i ekoloških katastrofa postali smo narod izmoren životom. Naši osjećaji nalikuju psalmistovima: »Tà dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene?« (Ps 13,2).
Posred ovih izazova Crkva nam nudi svoj dragocjeni dar: korizmeno vrijeme. To je posvećeno razdoblje, vrijeme koje nas upozorava da se zaustavimo i odvojimo od svakodnevne uhodanosti kako bismo mogli dublje uroniti u povijest našega spasenja po Isusu: u njegov život, muku i uskrsnuće. Jednostavno rečeno, korizma je razdoblje nedjeljnoga počinka za dušu.
Kao osobama zahvaćenima Kristom, uključenima u karizmu svetoga Vinka, korizma nam pomaže bolje živjeti svoju katoličku vjeru na vinkovski način. Po uzoru na svetoga Vinka naš je identitet ukorijenjen u Krista. Čitanje Prve korizmene nedjelje izvješćuje nas da, doista, »Krist jednom umrije, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu« (1 Pt, 3,18). Ovih četrdeset dana korizme nije samo vrijeme molitve, pokore i milostinje, nego isto tako i vrijeme razmišljanja, susreta i djelovanja.
Vrijeme za razmišljanje
Evanđelja korizmenih nedjelja donose nam snažne poticaje za razmišljanje jer nam otkrivaju Isusovu osobu i njegovu svemoć. Pred nama je Isus mistik što dolazi iz pustinje, Mesija preobražen pred apostolima, prorok što raskrinkava nepravdu u hramskim prostorima, mudri učitelj željan dijaloga s farizejem, trpeći sluga koji je radi slave Božje spreman zagrliti vlastitu Muku. U tim se evanđeljima i u čitanjima za svaku Euharistiju tijekom korizme nalaze izvješća o ljubavi i milosrđu Božjemu naspram Izraela kao i Isusove riječi i čini što nagoviještaju Kraljevstvo Božje.
Svojom molitvom uz korizmena čitanja i sudjelovanjem u Euharistiji otvaramo se milosrđu Božjemu koje nam je očitovano po Isusovu životu, smrti i uskrsnuću. Upravo su gorljivost Vinka Paulskoga za razmatranje Isusova života i naučavanja te njegov zanos da ih integrira u vlastiti život učinili od njega »mistika kršćanske ljubavi«. Vinko je bio prožet željom da služi siromasima. Na to je poticao i druge probuđujući u njima odgovornost da čine isto. Ali ono što je najviše hranilo njegovu zanosnu dušu nisu bile ideje niti uspjesi, nego duh i srce koji su se prepuštali razmišljanju i kontemplaciji:
»Vlastitu vječnu sreću možemo osigurati jedino živeći i umrijevši po služenju siromasima, u naručju Providnosti i u sadašnjem mrtvljenju samih sebe radi nasljedovanja Krista.« (Sveti Vinko, Coste III, str. 392, pismo br. 1078, Ivanu Barreau, od 4. prosinca 1648.)
Vinkovo osobno obraćenje usvajanjem Isusova nauka i osnivanje zajednica i organizacija radi služenja siromasima bile su plod života posvećenoga molitvi i razmišljanju. Provodeći duže vrijeme u razmišljanju bivamo poput starodrevnih Grka koji su zatražili od apostola Filipa: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa« (Iv 12, 21). A Vinkov nas život poučava da Bog nikada ne odbija poziv da nam se objavi. Korizma je vrijeme koje nam je dano da djelujemo na sličan način.
Vrijeme za suodnos
Plod vremena provedenoga u razmišljanju i u molitvi jest dublji odnos s Bogom, sa samim sobom, s našim bližnjim te sa siromasima. U ovomu uznemirenom svijetu, obilježenom neslogom i razdorom, korizma nam pomaže produbiti vlastiti učenički odnos s Kristom i bolje živjeti svoju vinkovsku karizmu. Mnogo možemo naučiti od Vinka čija genijalnost za povezivanjem osoba radi zajedničke dobrobiti živi i traje još i danas. Evanđelja korizme predočuju nam Isusa kao onoga koji snažnim žarom uvijek izvršava Očevu volju. Po molitvi i patnji Isus je trajno ostao povezan s Bogom.
Prije nekoliko godina jedna je popularna reklama u Sjedinjenim Američkim Državama koristila slogan »Svi smo mi povezani«. U suvremenom digitalnom dobu ova je uzrečica još umjesnija. Naša nas vjera i karizma potiču založiti se oko oživotvorenja Isusovih zapovijedi da ljubimo Boga, a bližnjemu služimo s mnogo više žara. Korizma nas poziva da jasnije proniknemo u prisutnost Krista patnika u našem svijetu, da bismo mogli bolje razumjeti patnju siromaha i za njih biti poput Krista.
U službi vrhovnoga poglavara, imam povlasticu posjećivanja vinkovske obitelji širom svijeta i osvjedočivanja o načinu na koji naša karizma siromahe povezuje s Kristom. Dopustite mi razmijeniti s vama dva od tih susreta. Oba susreta vode Kćeri kršćanske ljubavi služeći ranjivoj i ugroženoj djeci koja žive u siromaštvu.
Tijekom moga posjeta Haitiju radi praćenja našega projekta Zafen posjetio sam školu koju su otvorile Kćeri kršćanske ljubavi da bi umanjile bijedu djece restavek. Ta je situacija zaista tragična: od 300 000 djece njih 175 000 potječe iz obitelji koje se ne mogu brinuti o njima pa ih stoga šalju raditi po domaćinstvima članova svojih obitelji, k poznanicima ili ostalim haićanskim obiteljima. Nazvani su restaveci (po kreolskomu »boraviti kod; stanovati sa«), a njihov život nipošto nije odmaranje budući da »nisu članovi« kućanstva kojemu služe. Često su maltretirani i žrtve su zloporaba, ne mogu se školovati, oskudijevaju u hrani, odjeći i lišeni su zdravstvene skrbi. U školi za restaveke koju vode Kćeri kršćanske ljubavi poučava ih se čitanju, pisanju, brine se za njihovu prehranu te postupa s njima skrbnom brižljivošću, s poštovanjem i dostojanstvenošću što ih dotad nisu upoznali. Ukoliko želite saznati više o restavecima, otvorite stranicu www.restavekfreedom.org.
U Gani, kao i u brojnim zemljama u razvoju, izrabljivanje djece je trajno prisutno. U Kumasi, drugomu po važnosti gradu u toj zemlji, brojna djeca bez zaštite žive na ulicama i preživljavaju proseći ili iscrpljivanjem cjelodnevnim radom. Često doživljavaju tučnjavu i maltretiranje, mnogi od njih žrtve su krijumačarenja ljudi. Kćeri kršćanske ljubavi u suradnji s Nadbiskupijom Kumasi ostvarile su »Projekt za djecu s ulice«, to jest prihvatilište koje nudi predah od opasnosti ulice. Pružaju im mjesto odmora (pa bio to barem smještaj na goloj zemlji), mogućnost korištenja kupaonice da se istuširaju, umiju, operu odjeću, nude im satove opismenjivanja i ostalo kako bi doživjeli susretljivost i osjetili raspoloživost naspram njihovih potreba. Tu im je utočište i mjesto smiraja od surovosti izrabljivačkoga življenja. Za podrobnije upoznavanje dotične djelatnosti, otvorite stranicu www.streetchildrenprojectksi.org.
Smatram da se i vi slažete kako bi ove dvije djelatnosti bile na srcu svetomu Vinku i svetoj Lujzi i da bi ih osjetili bliskima sebi. One su čudesan primjer poduzetih napora na terenu, da bi se po Isusovoj Radosnoj vijesti odgovorilo na vapaj siromaha i zaboravljenih. Korizma je vrijeme, ne samo za meditiranje o Isusovu životu, nego uz to trebamo biti povezani s Božjim sirotanima i djelovati u njihovo ime.
Vrijeme za djelovanje
»Što nam je činiti?« To je pitanje koje je gospođa Gondi 1617. godine postavila svetomu Vinku, kada se njih dvoje osvjedočilo o duhovnoj bijedi seljakâ na njezinom prostranom obiteljskom imanju. Vinkov odgovor na to pitanje nastavlja se postavljati u suvremenomu svijetu po svećenicima, braći, sestrama, laičkim suradnicima koji su živo i konstitutivno srce Vinkovske obitelji. Suvremena stvarnost svijeta, koja je i naša, ima neusporedivo veći utjecaj nego što su ga Vinko i Lujza ikada mogli i zamisliti.
A vrijeme korizme podsjeća nas da je trpeći Krist po svojoj muci na bezbroj načina prisutan u našemu svijetu. Zadatak svih Isusovih učenika sastoji se u djelovanju u njegovo ime: »Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25, 40). Nama pak kao nositeljima vinkovske karizme, i osobno i kao članovima zajednice, pripada dužnost odgovoriti svojom ljubavlju i služenjem. Unatoč tomu što uvijek imamo puno posla koji nas zaokuplja, dopustite mi predložiti vam i jedan drugačiji način djelovanja.
Tijekom naše nedavne Generalne skupštine Kongregacija za misije usvojila je petogodišnji strateški plan s određenim godišnjim zadatcima, kako bismo bolje živjeli svoje vinkovsko zvanje i karizmu Vinkovske obitelji. Zadatak na koji ove godine usredotočujemo svoju pozornost jest »sistemska promjena« koju podrazumijevamo u tom da radimo ne samo na poboljšavanju životnih uvjeta siromasima, nego da mijenjamo strukture društva koje uzrokuju siromaštvo. Predložene su konkretne smjernice za ohrabrivanje braće na usvajanju sistemskih promjena u vlastitim provincijama i djelatnostima. Premda su neke od njih svojstvene zajednicama lazarista, želim s vama razmijeniti više strategija koje, nadam se, mogu poslužiti i ostalim ograncima Vinkovske obitelji:
- podupirati djelatnosti koje promiču sistemske promjene u društvu, razvijati mjesno samoupravljanje, formiranje skupina međupomoći i lokalnih mikrokredita
- ponuditi pravnu podršku radi obrane siromašnih i promicanje pravde
- stvarati programe koji se suprotstavljaju trgovanju osobama i osiguravaju unaprijeđenje života, opći pristup socijalnoj pomoći, zaštitu okoliša, dostojanstvo žene i djece, prava selilaca i sudjelovanje u civilnom društvu.
Ovi pothvati za »sistemske promjene« izdvojeni iz plana Kongregacij nude vam različite mogućnosti za djelovanje. Sistemska promjena je važan čimbenik za Vinkovsku obitelj. Uvjeren sam da svi možemo iznaći načine kako ga prilagoditi svojim djelatnostima i poučiti druge o njegovoj važnosti.
U vremenu korizme i tijekom čitave godine imamo priliku rasti u vjeri meditiranjem Riječi Božje i sudjelovanjem u Euharistiji koja produbljuje povezanosti što dotiču služenje siromašnima. To je zadatak koji nas može zastrašiti, ali budući da smo članovi Vinkovske obitelji, naša nas »mistika kršćanske ljubavi« nadahnjuje da se sjetimo komu i zbog čega služimo:
»Molim našega Gospodina, gospodine, da mognemo umrijeti samima sebi kako bismo s njim uskrsnuli, da On bude radost Vašega srca, cilj i duša Vaših čina i Vaše slave u nebu. To će biti ako se odsad ponizimo kao što se On ponizio, ako se odreknemo vlastitih zadovoljstava radi nasljedovanja Njega, podnošenjem svojih malih križeva i ako se poput Njega koji je darovao svoj život radosno darivamo za svoga bližnjega.« (Sveti Vinko, Coste III, str. 629, pismo br. 1202 upućeno jednom svećeniku u zajednici Santes, 27. ožujka 1650.)
Naš uznemireni svijet i bijeda restaveka i djece u Kumasiju mogu nam se ponekad učiniti zastrašujućima. Ali naša vjera u Isusa i vinkovska karizma pružaju nam obnovu, snagu i povjerenje za suočavanje s budućnošću u nadi. Po zagovoru naše Gospe od Čudotvorne Medaljice molim da nam ova korizma bude vrijeme u kojemu će se milost i dobrota Boga u punini očitovati u vašemu životu i životu svih osoba kojima služite.
Vaš brat u sv. Vinku
G. Gregory Gay, C. M.
Vrhovni poglavar
Prijevod s francuskoga,
s. M. Arkanđela Smoljo
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: