Najveća ljubav

U Torinu je, od 19. travnja do 24. lipnja, svečano izloženo Torinsko platno. Izložba pod nazivom L’amore più grande (Najveća ljubav) – Sindone 2015. godine. Sveto platno je izloženo u Torinskoj katedrali. Sindone bi značilo mrtvački pokrov. Dakle sam naziv kaže da je to pokrov kojim je Isus bio pokriven nakon svoje smrti. To Sveto platno dobilo je ime po Katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu gdje se čuva.

Nas sedam sestara imalo je sreću ili milost hodočastiti u Torino i vidjeti jednu od najpoznatijih i najdragocjenijih kršćanskih relikvija. Župa, kojoj pripada naša zajednica, San Felice da Cantalice u kojoj djeluju oci kapucini organizirala je trodnevno hodočašće, od 29. do 31. svibnja,  u Torino. Hodočaću smo se pridružile i mi sestre. Tom prilikom posjetili smo mali gradić La Spezia. Odsjeli smo u gradiću 50-tak kilometara udaljenom od Torina – Asti. Prilikom obilaska grada Torina primijetili smo da je doista prekrasan, zelen, vrlo čist, zanimljiv. Oko 10 sati, stali smo u red za posjet Platnu, a oko 13 sati došli smo na red da vidimo samu Relikviju. Torino je baš zbog izložbe Platna prepuno hodočasnika sa svih strana svijeta.

Dok smo čekali u redu, cijelim putem, postavljena je izložba pod nazivom Najveća ljubav. Moto izložbe uzet je iz Ivanova evanđelja (Iv, 15,13). Dakle poznata Isusova rečenica da nema veće ljubavi od one, dati život za svoje prijatelje. Tako je izložba predstavljala blaženike i svece Torina koji su svoj život “potrošili” u milosrdnoj ljubavi za siromahe. Predstavljen je kratki životopis pojedinog sveca ili blaženika, djelatnost, te zanimljive misli. Posljednji u nizu Torinskih svetaca, i vjerojatno najpoznatiji, bio je sveti Ivan Bosco.

Dok sam gledala izložbu misli su mi se neprestano vraćale sv. Vinku i sv. Lujzi, jer svi ti životopisi, djelatnost, misli bili su takvi kao da čitamo životopis, Konferencije i Spise sv. Vinka ili Lujze. Tako mi je za oko zapela jedna zanimljiva rečenica od Ignazio da Santhià. Misao glasi: “Il bel Paradiso non è fatto per i poltroni. Lavoriamo dunque”. (Lijepi Raj nije načinjen za besposlene. Zato radimo). Ta misao me podsjetila na onu od sv. Vinka: “Ljubimo Boga, braćo, ljubimo Boga, ali neka to bude znojem našeg čela i radom naših ruku”.

Tako, razgledajući tu zanimljivu izložbu svetaca, u molitvi i šutnji, približili smo se i svečanom trenutku da vidimo Sveto platno. Prije nego se dođe pred samo Platno odgleda se kratki video koji pojašnjava Platno. Što se na njemu nalazi, konture lica, tijela, glave, bičevanja, rane od čavala. Tako da je sam vide vrlo koristan s obzirom da je nakon njega i na izvornom Platnu lakše uočiti sve te detalje. Pred Svetim platnom bilo je moguće kratko, u šutnji pomoliti se, načiniti poneku fotografiju, i zajednički izmoliti “Molitvu pred Svetim platnom”.

Sve u svemu doista i zanimljiv, ali prije svega koristan posjet. Jednostavno “tjera” te da razmišljaš o otajstvu vjere, o Isusu koji je položio život za nas koji smo ga svojim grijesima razapeli i doprinijeli njegovoj muci. O vlastitom životu. Misu smo imali u crkvi svetog Lorenza koja se nalazi na glavnom Trgu, blizu Katedrale. U njoj je prije bilo čuvano sveto platno.

Nakon toga obišli smo i muzej Palazzo Reale koji je doista zanimljiv i bogat umjetninama.

Po povratku u Rim posjetili smo još Bolonju, glavni trg, malo se prošetali ulicam Bolonje i vratili se u Vječni grad Rim. Hvala svima koji su meni i sestrama koje su išle omogućile ovo hodočašće.

Važno je, također, napomenuti da svi milodari koji se prikupe tijekom izložbe idu za potrebe Svetog Oca, za djela milosrđa. To je poklon torinske biskupije, vjernika i grada Torina Svetom Ocu koji će 21. lipnja 2015. godine i sam posjetiti izložbu Svetog platna.

S. Stjepanka Stanić

---