Pismo Časne Majke povodom Svjetskog dana siromaha

19. studenoga 2017.



Drage moje sestre!


Sve vas zajedno i svaku pojedinu, u svim zajednicama Družbe, od srca pozdravljam i želim obilje duhovnih darova i veliki Božji blagoslov u vašem nesebičnom radu za Gospodina. Obraćam vam se povodom proglašenja „Svjetskog dana siromaha“ što ga je za 33. nedjelju kroz godinu predložio papa Franjo, te izrazio želju da se Svjetski dan siromaha slavi po čitavome kršćanskom svijetu i postane tradicija koja će biti konkretni doprinos evangelizaciji u današnjem svijetu.


Drage sestre, nije li to za nas, sestre milosrdnice, službenice siromaha, posebni izazov i poticaj. U godini smo jubileja 400. obljetnice Vinkovske karizme – stvarne i djelotvorne milosrdne ljubavi na djelu. Nedavno smo na svečani način proslavile taj veliki jubilej u Rimu i doživjele veliku snagu milosrdne Vinkove ljubavi koja je pokrenula na tisuće muškaraca i žena da se posvete službi siromaha. Među njima smo i mi, što nas čini radosnima i ponosnima.


Što ćemo učiniti za siromahe prigodom proslave prvog „Svjetskog dana siromaha“? Kako ćemo u narednim danima, a osobito u sveto adventsko vrijeme koje nam se približava, dokazati svoju ljubav za siromahe? Možda u svojim zatvorenim samostanima u toplim sobama i ne slutimo koliko teških oblika siromaštva hoda našim ulicama, muči pojedince i čitave obitelji u vlažnim, hladnim i tamnim prostorima siromašnih četvrti podstanara? A potresna poruka sv. oca Vinka sve glasnije odjekuje: „Ne zaboravi siromaha u njemu je Krist!“. Papa Franjo, kojeg mnogi nazivaju Papom siromaha, suočen s tolikom bijedom i siromaštvom u svijetu u svojoj poruci prigodom 1. svjetskog dana siromaha snažno nas potiče na veću i darežljiviju ljubav i zauzetost za potrebite i one s ruba društva: preopterećene, materijalnim, moralnim i duhovnim siromaštvom. Sv. Ivan apostol u svojoj poslanici sa svom ozbiljnošću poručuje: „ Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ ( 1 Iv 3, 18 ).


Promislimo drage sestre, nismo li često u opasnosti da puno govorimo o siromasima, o potrebi pomaganja, kao da bi to trebao učiniti netko drugi, ali kad je u pitanju vlastito odricanje ili poticaj na skromniji život, onda se kod pojedinaca pojavljuje veliki otpor i nezadovoljstvo što svjedoči da nam siromaštvo nije bitna komponenta života nego se često zatvaramo u svoje „sebično bogatstvo“.


Nasuprot tome prvi kršćani bili su vrlo otvoreni i raspoloživi, sva svoja imanja i dobra prodavali su i dijelili siromašnima jer ih je resila bratska solidarnost i ljubav za siromahe. I u povijesti naše Družbe, počevši od naših svetih Utemeljitelja, preko brojnih svetih i kreposnih sestara, trajno je bila prisutna misao da sva naša dobra pripadaju siromasima i svako prisvajanje tih dobara predstavlja krađu i tešku povredu protiv siromaštva. Prožete tom mišlju i osvjedočene o velikoj bijedi i siromaštvu današnjeg stanovništva učinimo još više kako bismo ublažile bol siromaštva. Zahvalna sam dragom Bogu za tolike napore i plemenite akcije što ih čine naše sestre diljem cijele Družbe kako bi ublažile patnju siromaha i vratile im radost života. Pridružimo im se, drage sestre, osobnim odricanjem, skromnim i siromašnim načinom života i spletimo topli plašt djelotvorne milosrdne ljubavi kojim ćemo zaogrnuti osobito brojne siromašne obitelji, siromašne studente i beskućnike i sve one koji kriju svoje siromaštvo i uz mukotrpan rad i oskudicu vode očajnu borbu da ne potonu u siromaštvu. Pronicavim okom milosrdnog srca pronađimo ih i priskočimo im u pomoć. Možda su to naši najbliži: susjedi, roditelji naše djece i učenika, suradnici na radnom mjestu ili čak naša rodbina.


Evo drage sestre, čeka nas veliko polje rada. Ne dopustimo da nas zarobi ravnodušnost i samodostatnost nego okrenimo svoje lice Kristu koji se zrcali u licu siromaha, da nam On bude izvor snage za nesebično milosrdničko služenje.


S tim mislima i uz toplu preporuku u vaše svete molitve od srca vas pozdravljam.


s. Miroslava Bradica

vrhovna poglavarica


U Zagrebu 17. studenoga 2017.