PISMO O. TOMAŽA MAVRIČA VINKOVSKOJ OBITELJI ZA DOŠAŠĆE 2018.

U pismu za došašće ove nas godine o. Tomaž Mavrič, CM, 24. nasljednik svetog Vinka, poziva da produbimo primjer svetog Vinka Paulskoga promišljajući o jednomu od glavnih izvorišta iz kojeg se Vinko kao mistik kršćanske ljubavi napajao – a to je svakodnevno razmatranje: „Poticao je sve skupine koje je on utemeljio ili pak pohađao – laike članove bratovština kršćanske ljubavi, svećenike i braću svoje male družine, družbu misionara, kćeri kršćanske ljubavi, gospođe kršćanske ljubavi, svećenike konferencija utorkom – da se svakodnevno napajaju s izvorišta razmatranja“.

 

 

PISMO ZA DOŠAŠĆE

Svim članovima Vinkovske obitelji

Moja predraga braćo i sestre!

 

 

 

Milost i mir Isusov bio uvijek s nama!

U svom prvom pismu prigodom svetkovine svetog Vinka, prije dvije godine, pisao sam vam o svetom Vinku Paulskomu – mistiku kršćanske ljubavi. Kada razmišljamo o svetom Vinku kao mistiku kršćanske ljubavi i pokušavamo slijediti njegov primjer u toj stvari, potrebno je sjetiti se da on nije bio mistik u uobičajenom smislu te riječi, takav kako ga redovito Crkva predočuje. Vinko Paulski je bio mistik, ali mistik kršćanske ljubavi. Očima vjere on je gledao, kontemplirao i posluživao Krista u osobi siromaha. Dok je dodirivao rane marginaliziranih osoba on je vjerovao da dodiruje Kristove rane. Kada je odgovarao na njihove najdublje potrebe bio je uvjeren da se klanja svomu Gospodinu i Učitelju.

U ovo vrijeme došašća želim da se usredotočite na jedno od glavnih izvorišta iz kojega se Vinko kao mistik ljubavi napajao: svakodnevno razmatranje. On je sve skupine koje je utemeljio ili ih posjećivao – laike članove bratovština kršćanske ljubavi, svećenike i braću svoje male Misijske družbe, kćeri kršćanske ljubavi, gospođe kršćanske ljubavi, svećenike konferencija utorkom – poticao da svakodnevno piju s izvora razmatranja.

Jedna od najcitiranijih rečenica svetog Vinka preuzeta iz konferencije izrečene članovima Kongregacije za misije rječito izražava njegovo uvjerenje:

Dajte mi čovjeka molitve i on će biti sposoban za sve; moći će reći sa svetim Apostolom: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4, 3). Družba će misionara opstati dotad dok bude obavljala i vjerno provodila u život razmatranje, jer je razmatranje poput neosvojivog bedema što misionare štiti od svih oblika napada.1

Vinko je govorio o svakodnevnom razmatranju. On je svojim učenicima tvrdio:

Posvetimo se posvema prakticiranju razmatranja, jer nam po njemu dolaze sva dobra. Ako budemo ustrajali u svome zvanju to će biti stoga što smo ostali vjerni toj vježbi – razmatranju; ako ne upadnemo u grijeh, to je zahvaljujući razmatranju; ako ustrajemo u kršćanskoj ljubavi, ako si osiguramo spasenje, sve to možemo zahvaliti Bogu i razmatranju. Budući da Bog ne uskraćuje ništa onome tko razmatra, isto tako on ne daje gotovo ništa bez razmatranja.2

Da bi ohrabrio svoje sinove i kćeri za obavljanje razmatranja koristio se brojnim usporedbama što su ih prakticirali duhovni pisci njegova doba. Govorio im je da je razmatranje duši ono što je hrana tijelu.3 Ono je „vrelo pomlađivanja“ u kojem bivamo ponovno okrijepljeni.4 Ono je ogledalo u kojem vidimo sve svoje manjkavosti i popravljamo se kako bismo postali ugodniji Bogu.5 To je osvježivač posred našega svakodnevnog iscrpljujućeg rada u službi siromasima.6 Ono je propovijed – rekao je misionarima – koju održavamo samima sebi.7 To je propovjednikovo izvorište podataka u kojemu može pronalaziti vječne istine i priopćavati ih Božjemu puku.8 Ono je blagotvorna rosa što svakog jutra osvježava duše, rekao je kćerima kršćanske ljubavi.9

Vinko je poticao svetu Lujzu de Marillac da mlade sestre dobro pouči razmatranju.10 Održao im je brojne praktične konferencije na tu temu. Uvjeravao je sestre da je razmatranje, doista, vrlo lagano i da je to ugodni polusatni razgovor s Bogom. Govorio je kako su neki oduševljeni što su mogli razgovarati s kraljem, a mi bismo se morali radovati što svakodnevno možemo od srca srcu govoriti Bogu.11

Prema poimanju svetog Vinka, razmatranje je razgovor s Bogom, s Isusom, kada mu izražavamo svoje najdublje osjećaje (on je tu molitvu nazivao „osjećajnom“) i trudimo se doznati što Bog traži od nas svaki dan, poglavito glede naše službe naspram siromasima. Odlikuje se dubokom zahvalnošću za bezbrojne Isusove darove, navlastito za naš poziv na služenje siromasima. Kao plod toga rađaju se odluke o iznalaženju načina kako bismo ih u budućnosti mogli još bolje posluživati. Za neke, dapače i za mnoge, razmatranje postaje tiho, kontempliranje ljubavi što je Isus nama upravlja, njegove ljubavi prema siromasima, a to nas onda nuka odašiljati strelice ljubavi što prodiru u nebesa i dodiruju srce Našega Gospodina.12

Za Vinka je glavni predmet razmatranja bio Isusov život i naučavanje. Naglašavao je činjenicu da bismo se uvijek iznova trebali usredotočiti na otajstva Isusova čovještva: njegovo rođenje, odnose s Marijom i Josipom, događaje iz njegova javnog života, njegova čudesa, njegovu povlaštenu ljubav za siromahe. Poticao nas je da u Svetom pismu razmatramo o Isusovu naučavanju.13 Među Isusovim naučavanjima on je posebno svratio pozornost na njegov Govor na Gori.14 Prije svega, preporučivao je razmatranje usredotočeno na Muku i križ Isusov.15

Metoda koju je poučavao sveti Vinko jest ona svetog Franje Saleškoga.16 Dodao joj je samo neznatne preinake. Bio je umjereniji od Franje Saleškoga kada je govorio o korištenju mašte. Dok je visoko vrjednovao osjećajnu molitvu, on je snažno inzistirao na nužnosti konkretnih zaključaka. Poglavito u tijeku konferencija kćerima kršćanske ljubavi blagotvorno je spajao, duhovnu mudrost i zdrav razum. Upozoravao je sestre o njegovanju „lijepih misli“ koje vode u ništavilo. Svećenike je upozoravao da razmatranje ne koriste kao vrijeme za teoretska promišljanja.

Metoda koju je predlagao Vinko Paulski sastoji se od tri dijela:

I. Priprema

1. Prvo, stavimo se u Božju prisutnost. To se može učiniti na različite načine: predočiti si Našega Gospodina prisutnoga u Presvetom sakramentu, misliti na Boga koji vlada svemirom, razmišljati o Božjoj prisutnosti u svom srcu.
2. Potom, zamoliti pomoć da dobro molimo.
3. Zatim, odabrati temu za razmišljanje, bilo da je to neko otajstvo iz Isusova života, neka krjepost, odlomak iz Svetog pisma ili pak dan svetkovine.

 

II. Središnji dio razmatranja

1. Razmišljamo o odabranoj temi.
2. Ako je tema neka krjepost, produbljujemo razloge odabira i prakticiranja dotične krjeposti. Ako se radi o otajstvu iz Isusova života, na primjer, o Muci, predočujemo sebi tijek događanja i razmišljamo o njezinu značenju.
3. Dok razmatramo, iznosimo Bogu to što nam je u srcu (na primjer, ljubav Krista koji je toliko trpio za nas, tuga zbog grijeha, zahvalnost). Naposljetku Vinko ohrabruje svoje učenike da:

 

• razmišljaju o temi razmatranja
• razlučuju ciljeve radi njihova usvajanja
• donesu konkretne odluke za primjenu u praksi.

 

III. Zaključak

Zahvaljujemo Bogu na vremenu razmatranja i na milostima što smo ih tada primili. Prikazujemo Bogu donesene odluke. Naposljetku, zamolimo pomoć da ih mognemo ostvariti.

Svakodnevno razmatranje neophodna je sastavnica naše duhovnosti. Sveti je Vinko bio u potpunosti uvjeren u njegovu važnost u našem životu i našem posluživanju siromaha. Označio ga je kao „dušu naše duše“17 i smatrao je da bez njega ne bismo mogli ustrajati pored poteškoća svojstvenih našem služenju najzapuštenijima.

Ovim pismom za došašće želim ohrabriti svakog člana vinkovske obitelji da se angažira ili da se nastavi truditi oko svakodnevnoga razmatranja. Svaka ustanova posvećenog života u krilu vinkovske obitelji ima vlastite konstitucije i statute gdje su opisane primjene njihova molitvenog života, uključujući vrijeme posvećeno svakodnevnom razmatranju. Želio bih isto tako ohrabriti laičke ogranke vinkovske obitelji da se odluče za obavljanje svakodnevnog razmatranja, pa makar to bilo na kratko vrijeme od pet do deset minuta.

Vinko je priznavao da postoji više načina obavljanja razmatranja i poticao je njihovu primjenu. Neki će zasigurno koristiti metode drugačije od onih koje je on poučavao i koje sam ovdje gore opisao. Premda bismo mogli koristiti drugačije načine razmatranja, za nas je važno poznavati i sačuvati u duhu metodu koju je sveti Vinko Paulski ostavio nama. Uzevši sve u obzir, najvažnije je da angažiramo svoj um i srce u meditativnu konverzaciju s Isusom te da to činimo svakodnevno i s ustrajnošću.

Dugačak je popis čestih naslova razmatranja što nam ih je ostavio sveti Vinko:

• Isusov odnos s Bogom kao Ocem
• njegova duboka ljudska ljubav prema njegovim prijateljima
• njegova nježna i suosjećajna ljubav za marginalizirane osobe
• Kraljevstvo koje je propovijedao
• Zajednica koju je ustanovio s Apostolima
• njegova molitva
• prisutnost grijeha u svijetu i u nama
• Isusova spremnost za opraštanje
• njegova moć ozdravljanja
• njegov stav sluge
• njegova ljubav prema istini/jednostavnosti
• njegova poniznost
• njegova žeđ za istinom
• njegova želja da donosi mir
• njegova borba protiv napasti
• Križ
• Uskrsnuće
• Isusova poslušnost Očevoj volji
• Isusova blagost
• trapljenje
• apostolska revnost
• siromaštvo
• celibat
• poslušnost
• Isusova radost i zahvala.

Sve ove teme odnose se na naše poslanje siromasima. Sve će nam pomoći nasljedovati svetog Vinka, mistika kršćanske ljubavi. Kakva nam je veličanstvena prilika pružena, već od ovog došašća, za ponovno oživljavanje svakodnevnoga razmatranja koje će biti sastavnica našega duhovnog života sve do našeg odlaska s ove zemlje u vječnost!

Neka naše razmatranje bude uvijek utemeljeno na Bibliji, na tekstovima liturgije dana. Nemojmo provoditi vrijeme razmatranja čitanjem duhovne knjige. Imamo mogućnost čitati svoje duhovno štivo u drugo doba dana.

Razmatrati – znači staviti se pred Boga, pred Isusa, uz pomoć njegove Riječi. To znači staviti svoje srce na posvemašnje raspolaganje Isusu, dopuštajući mu da nas sluša dok mu govorimo.  To znači staviti sebe u stanje osluškivanja onoga što bi nam Isus želio reći svakoga dana. To znači povjeriti se Providnosti u borbi protiv svih napasti da izbjegnemo ili propustimo svakodnevno razmatranje. To jednostavno znači biti s Isusom svakoga dana u smirenosti svoga duha i srca, čak i onda kada naš duh ostaje prazan i kada imamo dojam da se nije ničim ispunio, da smo izgubili pola sata ne čineći ništa, jer nam Isus nije priopćio nijednu misao, nikakav osjećaj ili poruku. To jednostavno znači vjerovati u Isusov način komuniciranja s Bogom, njegovim Ocem. On je često provodio čitavu noć u molitvi. To jednostavno znači očitovati Isusu svoju posvemašnju ljubav za njega, pokazati mu je ostajući s njime, u svakom trenutku i na svaki način što će ga Providnost odrediti, spremni na to što će nam Isus priopćiti svojom porukom. Jednostavno biti tu svakoga dana, spremni za trenutak koji će Isus smatrati pravim, kako nam ne bi promakao trenutak milosti, kako ne bismo propustili Isusov posjet.

Tijekom zadnjih godina svoga života Vinko je sve više i učestalije izgovarao zanosne riječi o Božjoj ljubavi. One su zacijelo proizlazile iz njegova razmatranja. 30. svibnja 1659. molio je naglas u vrijeme konferencije svojoj subraći:

Pogledajmo Sina Božjega; Oh! Koje srce puno ljubavi! Koja buktinja ljubavi! Moj Bože, reci mi ti, molim te, tko te je poslao s neba da dođeš podnositi prokletstva zemlje, tolika mučenja, patnje što si ih prihvatio. O Spasitelju! O izvore ljubavi, sniženi do nas i do sramotne patnje, više si volio bližnjega nego samoga sebe? Došao si izložiti se svim našim bijedama, preuzeti na sebe stanje grješnika, provoditi patnički život i podnijeti sramotnu smrt za nas; postoji li slična ljubav? No tko bi mogao ljubiti na toliko uzvišen način? Jedino je Naš Gospodin bio tako ponesen ljubavlju prema stvorenjima da je ostavio prijestolje svoga Oca i došao uzeti tijelo podložno slabostima. A zašto? Da bi svojim primjerom i svojom riječju među nama uspostavio ljubav prema bližnjemu. To je ta ljubav koja je njega razapela i time ostvarila naše otkupljenje. O gospodo, kada bismo mi imali malo takve ljubavi, da li bismo ostali skrštenih ruku? Hoćemo li ostaviti u patnji one kojima bismo mogli pomagati? Oh! Ne, ljubav ne može ostati besposlena; ona nas uključuje u spašavanje i tješenje drugih.18

Malo je svetaca koji su bili aktivni kao sveti Vinko, no njegova je aktivnost proizlazila iz njegove duboke uronjenosti u Boga, u Isusa. Koliko li smo sretni što imamo takva izvanrednoga utemeljitelja!

Neka vas Bog ispuni svojim blagoslovima tijekom ovoga vremena došašća.

Vaš brat u svetom Vinku,
Tomaž Mavrič, CM
vrhovni poglavar

Prijevod s francuskoga:
s. M. Arkanđela Smoljo

1  Vinko Paulski, Korespondencija, rasprave, dokumenti, Coste XI, str. 83; Konferencija 67, „O razmatranju“.

2  Coste XI, 407; Konferencija 168, Ponovljeno razmatranje od 10. kolovoza 1657.

3  Coste XI, 416; Konferencija 37, „O razmatranju“, od 31. svibnja 1648.

4  Isto, 418.

5  Isto, 417.

6  Coste IX, 402; Konferencija 36, „Kako se okoristiti uputama“, od 1. svibnja 1648.

7  Coste XI, 84; Konferencija 68, „O razmatranju“.

8  Usp. Coste XII, 15; Konferencija 181, Ponovljeno razmatranje:  „O uputama za ređenike“, [1658.].

9  Coste IX, 402; Konferencija 36, „Kako se okoristiti uputama“, od 1. svibnja 1648.

10  Coste IV, 47; Pismo 1240 svetoj Lujzi (između 1647. i 1651.)

11  Coste IX, 116; Konferencija 15, „Tumačenje pravila“, od 14. lipnja 1643.

12  Coste IX, 37; Konferencija 5, „O točnosti glede ustajanja i razmatranja“, od 16. kolovoza 1640.

13  Usp. Opća pravila Kongregacije za misije I, 1.

14  Coste XII, 118; Konferencija 197, „Evanđeoska načela“, od 14. veljače 1659.

15  Coste IX, 50; Konferencija 7, „O jubileju“, od 15. listopada 1641.

16  Coste X, 587; Konferencija 105, „Ustajanje, razmatranje, ispit savjesti i druge vježbe“, od 17. studenoga 1658.

17  Coste IX, 416; Konferencija 37, „O razmatranju“, od 31. svibnja 1648.

18  Coste XII, 264-265; Konferencija 207, „O kršćanskoj ljubavi“ (Opća pravila, II. poglavlje, čl. 12), od 30. svibnja 1659.

---