PISMO VRHOVNOGA POGLAVARA O. GREGORYJA GAYA ZA KORIZMU 2016.

Draga braćo i sestre, članovi Vinkovske obitelji!

Korizma: vrijeme za post

Priča: Tijekom posjeta Venezueli, gdje sam susreo članove različitih ogranaka vinkovske obitelji, ljudi su razgovarali o društvenoj i ekonomskoj krizi koju proživljava zemlja te o njezinim utjecajima na svakodnevni život. Stanovnici moraju u dugačkim redovima čekati da bi kupili najpotrebnije živežne namirnice kao kruh, mlijeko, rižu, grah, itd.; ljudi moraju u dugim redovima čekati na kupnju sapuna, zubne paste i ostalih higijenskih potrepština; ljudi u dugim redovima čekaju da bi nabavili lijekove i medicinski pribor; ljudi u dugačkim redovima moraju čekati na autobusnim stajalištima zbog prorijeđenoga voznog reda uvjetovanog manjkom rezervnih dijelova i novih guma za vozila u javnom prijevozu; čeka se u dugačkim redovima za vize, a redovi u zračnim lukama još su dulji. Čekanje satima, međutim, nije jamstvo da taj koji čeka neće čuti strašne riječi: nemamo više kruha (ili bilo čega što se traži). Ta rečenica znači da će trebati čekati do sljedećega tjedna, a moguće je ostati u „dugačkom redu“ samo ako je broj s osobne iskaznice točno usklađen s danom predviđenim za sljedeći tjedan. Međutim, ljudi su u isto vrijeme govorili i o pozitivnim učincima krize, ističući činjenicu da je to osnažilo veze solidarnosti. Jedan od naše subraće kaže da im je aktualna situacija pomogla usvojiti skromniji način života i zajednicu učiniti bližom siromasima. Takvu društvenu, ekonomsku i političku situaciju s pozitivnim i negativnim vidovima možemo shvatiti kao prijelaz po križu (kriza) do uskrsnuća (solidarnost i poistovjećivanje sa stvarnošću onih koji su siromašni).

Isusova priča: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Iv 1, 14). Bog koji je sama ljubav, milosrdan i suosjećajan, nikada nije napustio čovječanstvo. Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu (Heb 1, 1-2). Isus se umiješao među mnoštvo koje je oformilo dugačke redove isključenih iz društva. Isus je nahranio mnoštvo i ne samo da nitko nije bio otpravljen praznih ruku, nego su prikupljene košare i košare preostataka (Mk 6, 34-44). Isus je svoj bezuvjetni oprost proširio na grješnike, sedamdeset puta sedam (Mt 18, 22) i poticao svoje učenike da i oni budu suosjećajni prema svojoj braći i sestrama kao što je Bog bio prema njima (Lk 6, 36). Kao rezultat Utjelovljenja, Isusa se danas može naći u svim dugim redovima na kakve nailazimo po bezbrojnim gradovima svijeta, u dugačkim redovima muškaraca i žena koji u svako doba dana vape da budu prepoznati punopravnim članovima društva.

Nova priča: Da, korizma je vrijeme za post, a tijekom ove Godine milosrđa naš post mora poprimiti nov oblik, tj. voditi k osobnom i zajedničkom obraćenju. Naš post bi trebao biti takav da nam se nikada ne bi moglo predbaciti pasivnost, popustljivost ili sudioništvo, koje je za svaku osudu, s obzirom na situacije nedopustive nepravde ili prema političkim režimima koji je održavaju (Radost evanđelja, 194). Naš post mora nas prožeti, dodirnuti nas u samim dubinama bića dotle da možemo ponovno čuti i razumjeti vapaje svoje braće i sestara. Tada ćemo, čuvši te vapaje, trčati kao da se radi o požaru.[1] Sjećajmo se, međutim, da dok izgrađujemo povezanost s onima koji su na rubovima moramo ući u njihove osjećaje… truditi se omekšati svoje srce i učiniti ga osjetljivim za patnje i bijede bližnjega te moliti Boga da nam podari istinski duh milosrđa, duh vlastit Bogu (Coste XI, str. 340-341). Nek post tijekom ove korizme nama – članovima vinkovske obitelji – pribavi novo srce, srce od mesa, srce koje nam omogućuje graditi uvijek snažniju povezanost s našim gospodarima i učiteljima, sa zaboravljenim muškarcima i ženama po cijelomu svijetu. Nek se post tijekom ove korizme odrazi na nas i postane iskustvo slično onome kakvo proživljavaju naša braća i sestre Venezuele, nek bude naš prolaz križem (naše osobno stanje krize) prema uskrsnuću (solidarnost i snažnije poistovjećivanje sa stanjem onih koji su siromašni).

Korizma: vrijeme za molitvu

Priča: Prošloga mjeseca, prigodom svetkovine Bogojavljenja, otišao sam u crkvu Notre Dame de Prime-Combe, u svetište što ga poslužuju subraća Provincije Toulouse i pastoralna skupina dobro osposobljenih laika. Svojevremeno se tu okupljalo otprilike 50.000 osoba da bi slavili blagdan. Danas, jedva 300 osoba dolazi iskazivati štovanje Gospi, a svake nedjelje, kad god je moguće, jedan subrat slavi Euharistiju. Bio sam duboko ganut jednostavnom vjerom 50-ak vjernika koji su se okupili radi slavljenja Euharistije. Svi su u dobi od 60 ili više godina (nijedna mlada osoba nije bila prisutna). Jedna skupina benediktinaca koja, od 1990. živi u jednoj od zgrada smještenoj na našemu imanju, dijeli život s tom zajednicom vjernika. Međutim, ta je skupina benediktinaca sasvim posebna zajednica. Svaki član živi s nekim hendikepom. Uza sve to, ti ljudi provode radostan i jednostavan život te pučanstvu u okruženju pružaju snažan primjer na kakav se način rad i molitva mogu prožimati.

Isusova priča: Isus se često povlačio iz mnoštva i od svojih učenika da bi proveo vrijeme u molitvi. Govorio je svojim učenicima: Molite za one koji vas progone (Mt 5, 44), a osobno je molio da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi (Iv 17, 21). Poznat nam je tekst Isusove tjeskobne molitve u Getsemanskom vrtu (Mk 14, 32-42). Istodobno, Isus je pohvalio carinikovu poniznu molitvu: Bože, milostiv budi meni grješniku i izjavio da je taj carinik otišao opravdan svojoj kući, jer koji se ponizuje bit će uzvišen (Lk 18, 9-14). Isus isto tako pohvaljuje velikodušni dar siromašne udovice koja je išla u Jeruzalem na molitvu (Mk 12, 43-44). Prije odlaska s ovoga svijeta Isus je svojim učenicima ostavio molitveno nasljeđe koje dvije velike želje usmjerene na Boga spaja s trima molitvenim vapajima usredotočenima na osnovne žurne potrebe čovječanstva. Isus upućuje Ocu dvije želje svoga srca: Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje. Potom slijede tri molitvena vapaja: kruh naš svagdanji daj nam, oprosti nam grijehe i ne uvedi nas u napast.2 Kao rezultat Utjelovljenja, Bog razumije naše potrebe, razumije da smo slomljeni i ranjeni, a sve ove stvarnosti po Isusovoj su osobi predstavljene Ocu!

Nova priča: Da, korizma je vrijeme molitve i naša molitva kao i naš post mora isto tako poprimiti nov oblik tijekom ove Godine milosrđa koja nas usmjeruje osobnom i zajedničkom obraćenju. Bez dužih trenutaka klanjanja, molitvenog susreta s Božjom riječi, iskrenog dijaloga s Gospodinom, naše zadaće lako postaju besmislene; gubimo snagu zbog umora i teškoća i naš se žar gasi. Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve (Radost evanđelja, 262). Naša molitva i post daju smisao našem služenju i naše služenje daje smisao našoj molitvi i postu. Nadam se da ćemo tijekom ovih 40 dana korizme uspjeti osigurati vrijeme ne samo za osluškivanje vapaja, ne samo za služenje i evangeliziranje siromaha, nego da ćemo i moliti sa siromasima. K tome, nismo li svi mi, isto kao i članovi benediktinske zajednice Notre Dame de Prime-Combe, to jest – nismo li i mi na neki način ranjeni i potrebni ozdravljenja, nije li i nama potrebna molitva drugih? Stoga nas, kao i benediktinske monahe, naši hendikepi ne moraju sprječavati da doprinosimo izgradnji svoje zajednice, udruge, družbe.

Naposljetku, ne bismo li se i mi mogli ugledati u ustrajno traženje pape Franje i zamoliti ljude: molim vas, molite za mene? Kada bismo pozvali siromahe u svoje kuće i s njima razmijenili vrijeme molitve? Htio bih vas ohrabriti da to učinite, a poslije, tijekom uskrsnoga razdoblja, mogli bismo međusobno razmijeniti doživljeno iskustvo molitve s našim gospodarima i učiteljima.

Nek nam naša molitva i post tijekom ove korizme 2016. pomognu umrijeti s Kristom kako bismo s Njim uskrsnuli u nedjelju uskrsnuća i zapjevali svoj Aleluja!

Vaš brat u svetom Vinku,

o. Gregory Gay, CM
vrhovni poglavar

Prijevod s francuskoga:
s. M. Arkanđela Smoljo

---

[1] Coste XI, str. 31.

2 José Antonio Pagola, Jésus: Approche historique, Editions de Cerf, 2012.

---