Preminula sestra Redempta ( Terezija) Penić Ivanko
Rođena je 16. kolovoza 1919. godine u Krašiću, od oca Josipa i majke Mare, r. 
Penić-Sirak. Bila je peto dijete pobožne obitelji Penić Ivanko koja je odgojila dvije redovnice milosrdnice: s. Bonozu i s. Redemptu. U svom životopisu s. Redempta piše da je imala veselo i sretno djetinjstvo. Roditelji su joj odmalena usađivali u srce pobožnost prema Majci Božjoj i predanje u volju Božju.
Već u drugom razredu osnovne škole osjetila je redovnički poziv kada je prvi put susrela sestre milosrdnice. Bilo je to za vrijeme školskog izleta u Zagreb. Od tada će njezino srce zauvijek pripadati samo Isusu u želji da se kao redovnica potpuno preda Njemu. Želja za redovničkim posvećenjem još se više učvrstila kada je Terezija prvi put prisustvovala redovničkom oblačenju svoje rođene sestre, s. Bonoze Penić Ivanko. Taj događaj je učvrstio njezinu želju za redovničkim posvećenjem. Budući da je bila premlada prva molba joj nije bila uslišana te je morala pričekati do punoljetnosti. Stupila je u društvo Marijine kongregacije, što joj je činilo veselje te je još više nastojala pripremiti svoje srce za tu „svetu i uzvišenu službu“, kako je napisala u svom životopisu. Tako je Terezija, nakon ponovno upućene molbe na samostan Sestara milosrdnica, 1. ožujka 1938. godine pozvonila na samostanska vrata Kuće matice u Zagrebu. Na ulasku u samostan pročitala je natpis iznad vrata: „Ako je kadgod ovdje teško živjeti, ali je ovdje vrlo slatko umrijeti“. S neopisivim osjećajem radosti i sreće spremno je započela redovnički život.
Nakon kandidature i novicijata s. Redempta je položila privremene redovničke zavjete 1940. a doživotne 1943. godine u Zagrebu. Radila je kao bolničarka u Crikvenici i u Zagrebu odakle 1947. godine odlazi u Zemun gdje je 1953. završila bolničku školu i kao stručno osposobljena sestra revno obavljala povjerenu joj službu bolničarke. U Zemunu je vršila i službu predstojnice i kućne ekonome. Istrošenog zdravlja ali vedrog redovničkog duha 2000. godine dolazi u Kuću maticu gdje je pomagala u šivaoni. Kada su joj tjelesne snage potpuno oslabile premeštena je u kućnu bolnicu gdje je s krunicom u ruci prikazivala svoje patnje za nova redovnička zvanja. Gospodin ju je našao spremnu i pozvao ju u vječnu domovinu. Njemu, koji ju je pozvao u redovnički stalež, radosno se odazvala i bez pridržaja predala. Neka joj On bude vječna nagrada i ispunjenje svih nadanja.
Počivala u miru!
Sprovod će biti 30. travnja 2012. u 12,30 sati u Zagrebu, na Mirogoju.
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.
Provincije i delegature
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove:
