ČOVJEČE, UPOZNAJ SAMOGA SEBE

Objavljeno: 26. veljače 2012.

Od 23. do 26. veljače 2012. održan je u Lužnici seminar za sestre u kućnim službama pod vodstvom p. Mije Nikića, DI, teologa i psihologa.  Sudjelovale su 23 sestre, što je mali broj, s obzirom na važnost teme koju smo obrađivali – „Upoznavanje samoga sebe i stavljanje sebe u odnos prema Bogu i čovjeku.“

Većina naših poteškoća i nerazumijevanja je plod našega neznanja. Ne poznajemo sebe, a ne poznajemo ni sestre s kojima živimo. Ne slušamo jedna drugu pa nam slabe međuljudski odnosi i nemaju kvalitetu kakvu bi trebali imati u zajednici gdje sestre žive vođene istim duhom i teže istom cilju.

Pater Nikić nas je upozorio na četiri „ja“: jedan „ja“poznaju svi; jedan je slijep i ne vidi se sam,  ali ga vide drugi; jedan „ja“vidim samo ja i četvrti nepoznati “ja“ iz moje podsvijesti kojega ne znam ni ja, ni drugi. Taj je „ja“ pater usporedio s podrumom u koji pohranjujemo sve što nam smeta i gdje trpamo sve doživljeno što želimo zaboraviti. Ali je to gomilanje opasno jer će u dodiru s najmanjom „iskrom“izazvati „erupciju“ osjećaja bijesa, agresije i predbacivanja: “Toliko ti godina služim… i nikada mi nisi dao…“(usp.Lk.15.29).

Podsvijest se artikulira u snovima i zato je dobro znati protumačiti san, napose ako se ponavlja.  Što mi to moja podsvijest poručuje i zašto? Uzmi „lampu“ i osvijetli svoj podrum. Izvuci van sve te naslage, sve što vučeš za sobom od najranijeg djetinjstva i izloži milosrdnim zrakama Isusova Srca. Neka te ništa ne plaši i ne sputava. Nauči adekvatno izražavati osjećaje, nemoj ih potiskivati.  Srdžba se, uz molitvu, može pretvoriti u nadu i usmjeriti k višim ciljevima.

Naša međusobna ljubav traži empatiju: plakati sa zaplakanima i radovati se s radosnima. Emocije se mogu potisnuti i na zdrav način. Ako nije trenutak za reagiranje i  ako sve prikažemo Bogu potiskivanje postaje čin ljubavi. Ali ako ih potiskujemo na nezdrav način one će kad-tad izbiti. Tad će se naše tijelo ponuditi za žrtvu. Otuda mnoge psihosomatske bolesti.

Zatim smo u grupnom radu prošli savjete za zdrav i osmišljen život. Uočeni su problemi u našim međuljudskim odnosima i teškoće s kojima se susreću sestre koje svoju dužnost vrše u redovničkim zajednicama.

Mi smo Družba apostolskog života bitno usmjerena na svijet i na ljude, poglavito na siromahe, koji su i naši gospodari. Sestre koje rade u kućama često se osjećaju prisilno klauzurne,  iako to nisu birale. Ušle u Družbu kojoj su: „gradske ulice – samostanski hodnici; župna crkva – kapelica; iznajmljena soba – ćelija; rešetka – strah Božji; koprena-sveta čednost“.

Predloženo je da se svakoj sestri koja želi omogući posjećivati barem povremeno siromahe kako stoji u pismu Majke Lujze: Sestra Margareta de Vienne, kuharica, će s vremena na vrijeme odlaziti k siromasima. (usp. Duhovni spisi Majke Lujze, str.203-204, p.144)

Takvi su posjeti višeznačni. Sestra se uživljava u duh Družbe i razvija osjećaj za siromahe, a istovremeno se približava i svojim sestrama te stoga ne zanemaruje sestrinsku ljubav. Naprotiv ona postaje još konkretnija i osjetljivija.

Uočena je i potreba zajedničkih odlazaka pojedinih zajednica u prirodu ili na hodočašća kako bi se sestre upoznale izvan teških i stresnih svakodnevnih okolnosti. U opuštenoj atmosferi dođu do izražaja značajke pojedinih sestara koje nismo ni slutili.

Čovjek je osoba koja u sebi sadrži duhovnu, društvenu, emocionalnu i tjelesnu dimenziju, te još podsvijest. Bog zahvaća svaku od tih komponenti i spašava cijeloga čovijeka.

Upoznavali smo se i sa dva sasvim suprotna čovjeka u nama o kojima govori sv.Pavao: „Ono što ne bih htio, to činim.“ Naš stvarni ja i onaj idealni u stalnoj su napetosti. Tu su razni konflikti unutar nas samih i međusobno. Oni su opterećujući čimbenik naših zajednica.

Naša teocentričnost – bitna usmjerenost na Boga i vraćanje prvim idealima, jedini je način prevladavanja krize srednje životne dobi koja tada ima za rezultat poniznu osobu, koja je u stanju suočiti se sa boli i gubitkom. Ona prihvaća „pashalnost“  vlastitog života i svoj „brod“ ponovno izvozi na pučinu, sada sigurno usmjeren prema vječnosti.

Na kraju od srca zahvaljujemo mnogopoštovanoj Časnoj Majci i patru Miji Nikiću na darovanim danima promišljanja i spoznavanja, a svim sestrama sudionicama za iskustvo bogaćenja i osmišljavanja vlastitog života u duhu i karizmi naših utemeljitelja.

s. Alojzijana Stipić



Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: