Sestra M. VLASTA (Ana) BEGOVIĆ

4. Srpanj 2017.

Sestra M. Vlasta Begović, krsnim imenom Ana, rođena je u Pitomači, 17. srpnja 1922., od oca Tome i majke Ane rođ. Friščić. U obitelji je zračio kršćanski duh i njegovala se obiteljska zajednička molitva. To je doprinijelo da su se dvije kćeri posvetile Gospodinu u Družbi sestara Milosrdnica. Starija s. Laureta Begović bila je poticaj maloj Ani da je i ona stupila u samostan u Frankopansku – Zagreb, gdje je polazila Žensku relanu gimnaziju i Žensku učiteljsku školu.

Sestra M. Vlasta započela je redovničku formaciju 1. ožujka 1941. Ušla je u novicijat 1. veljače 1942. Privremene zavjete položila je 2. veljače 1943., a doživotne 1946. Odmah nakon privremenih zavjeta 10. veljače 1943. odlazi u zajednicu sestara u Mostar,  gdje započinje službu učiteljice u školi i tamo ostaje do 1949. Zbog zdrastvenih razloga vraća se u Zagreb na liječenje.

Dana 5. ožujka 1952., s. M. Vlasta ostavlja domovinu i odlazi u Rim u kuću Delegature, Via dei Glicini 107. Početkom nove školske godine radi kao  odgojiteljica u dječjem vrtiću i polazi trogodišnji studij za učiteljicu novicijata pri Kongregaciji za Redovnike. Stečeno znanje primijenila je u praksu kroz desetogošnju službu učiteljice postulantica i novakinja. Svojim životom svjedočila je radost redovničkog posvećenja za koje je odgajala mlade naraštaje. To nam danas svjedoče sestre koje su bile dionice njezine formacije. Sestra M. Vlasta i njezine novakinje nastavile su živjeti i djelovati u istoj zajednici. Bila je vesele naravi, duboke pobožnosti i setrinske ljubavi. Bila je poticaj i primjer sve do smrti.

Kroz više trogodišta povjerena joj je služba zamjenice i savjetnice kućne predstojnice. Vršila je više službi u zajednici, a posebno je ostala u dragom sjećanju sestrama i gostima kao vratarica. S ljubavlju i pažnjom, vrlo diskretno primala je i saslušala svaku osobu koja je pozvonila na samostanska vrata. Gostoljubivo je pripremala sve što je potrebno za goste, a posebno je bila osjetljiva prema onima koji su dolazili u Rim na liječenje i odsjedali u samostanu.

Snagu za djelovanje crpila je iz sakramentalnog života, iz čestog pohoda i klanjanja Presvetoj Euharistiji i revne zajedničke i osobne molitve. Darom pjevanja obagaćivala je naša liturgijska slavlja.

Zadnjih par godina, iako su joj fizičke snage popuštale ona je bila uporna. Uz pomoć invalidskih kolica svakodnevno je dolazila na svetu Misu, zajedničku molitvu i na zajedničke obroke. Samo zadnjih par mjeseci bila je potpuno vezana uz krevet. Tada je pratila Svetu Misu i molitve preko Radio Marije i na taj način osmišljavala svoju bol i patnju.

Kad joj se zdravstveno stanje pogoršalo, na prijedlog liječnika poslana je na liječenje u bolnicu gdje je nakon par dana preminula 17. lipnja 2017.

Ovozemaljski put s. M. Vlaste završio je u Rimu, gdje je prije par godina preminula i njezina rođena sestra Laureta, koja je dugi niz godina djelovala u Papinskom hrvatskom Zavodu sv. Jeronima, a gdje je i ona sama vrlo često navraćala, pogotovo u ljetnim mjesecima.

Obadvije rođene sestre s. M. Vlasta i s. Laureta Begović, prešle su u vječnu domovinu u vječnom gradu Rimu, ali ne počivaju na istom groblju. S. Laureta počiva na groblju Verano a s. M. Vlasta na groblju Flaminio.

Dobri i milosrdni Gospodin u kojega je s. M. Vlasta čvrsto vjerovala i kome se nadala, neka je nagradi vječnim životom za njezino nesebično i velikodušno služenje.


Počivala u miru!