SUSRET ODGOJITELJICA – DJELATNICA DJEČJIH VRTIĆA NAŠE DRUŽBE

Objavljeno: 1. veljače 2019.

U subotu, 12. siječnja 2019., Vrhovna uprava je u Kući matici, u prostorima Dječjeg vrtića Svetoga Vinka, organizirala susret za sestre naših provincija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje djeluju kao ravnateljice i odgojiteljice  u našim dječjim vrtićima. Veći broj sestara se odazvao tom susretu: iz Provincije Bezgrješnog Začeća BDM – Zagreb sudjelovale su četiri od pet sestara odgojiteljica, iz Provincije Majke Dobroga Savjeta – Rijeka sve tri odgojiteljice, iz Provincije Navještenja Gospodinova – Split četiri od sedam sestara i iz  Provincije Majke Divne – Sarajevo jedna od njih dvije. Na susretu su bile i dvije sestre koje ne rade u našim ustanovama: s. Krešimira Katarić, ravnateljica Dječjeg vrtića Svete Marije Magdalene u Selima, u vjerskom vrtiću čiji je osnivač Sisačka biskupija, te s. M. Anđela Rogić, stručni suradnik pedagog u privatnom Dječjem vrtiću Snjeguljica u Osijeku. Nakon kratkog druženja i okrijepe, koju su nam priredile sestre iz vrtića Svetoga Vinka, započele smo s radom.

Na samom početku pozdravila nas je i uputila nam riječi dobrodošlice časna majka Miroslava Bradica, koja je uz svoju zamjenicu s. M. Jelenu Ikić (koja je cijelo vrijeme bila prisutna na susretu) i organizirala ovaj radni susret. Nakon pozdrava časne majke Miroslave, s. M. Anđela nam je održala predavanje na temu: „Zajednica koja uči“. Posvijestila nam je da je rad u vrtiću odgojno obrazovna djelatnost koja zahtjeva neprestano napredovanje, istraživanje, propitkivanje vlastitog rada, samoprocjenjivanje vlastite prakse jer je svaka nova vrtićka radna godina novi izazov koji zahtjeva novi pristup prilagođen specifičnostima i potrebama nove odgojne skupine. S. M. Anđela je naglasila da je vrtić ‘učeća zajednica’ koja svake godine postavlja nove ciljeve, nove zadaće, zajednica koja treba težiti postizanju konkretnih rezultata. Imperativ ovoga posla je u sebi samoj, u vrtiću, među odgojiteljicama stvoriti potrebu za učenjem, za stjecanjem novih znanja i vještina.

Znamo da se u suvremenom društvu, jednako kao i u Crkvi, već desetljećima govori o cjeloživotnom učenju. Učenje, usvajanje novih spoznaja, trebalo bi biti zastupljeno i u upravljačkom i na operativnom nivou vrtića. Od učenja dolaze promjene. A promjene su nužne. Učenjem se napreduje, a gdje nema učenja nema ni promjena ni napretka. Ako odgojiteljica ne uči, ako ne stječe nova znanja, ako učenje ne postane navika, onda ona ne može ni djecu poticati na usvajanje znanja i vještina a time niti na rješavanje problema. Pitanje je: Jesmo li ostale na razini onoga što smo jednom na studiju naučile, što će reći – jesmo li predvidive u svom radu ili smo otvorene učenju i otkrivanju novih mogućnosti u radu s djecom – što vodi mijenjanju sebe, a time i ove naše djelatnosti? Otkrivamo li nove mogućnosti u radu s djecom?  Imamo li viziju i kakva je naša vizija? Kakvu smo kulturu vrtića stvorile? Je li rad u vrtiću mjesto suradnje, otvorene komunikacije, istinske duhovnosti koju preko djece prenosimo na roditelje?…U svakom slučaju, u predavanju s. M. Anđele bilo je puno poticaja na promišljanje o djelatnosti u kojoj već godinama radimo.

Nakon predavanja uslijedilo je predstavljanje naših vrtića. Kroz slike i tekstove Power Point prezentacije kratko smo jedne drugima predstavile djelatnost, programe i prostore u kojima radimo.

Nakon ručka, na kojem smo se pridružile sestrama Kuće matice, nastavile smo s radom razgovarajući o zakonima i propisima koji nas obvezuju te smo iznijele problematiku s kojom se susrećemo u svom radu. Problematika je u svim vrtićima slična. Svi naši vrtići su unutar samostanskih prostora te se često postavlja pitanje odnosa samostana i vrtića. Kada je vrtićka djelatnost u pitanju u zajednicama se često može čuti rečenica: „To je naše!“ Točno, vrtići su naši, naši prostori, naša djelatnost u kojoj već desetljećima radimo, ali jednako tako stoji i činjenica da su vrtići ustanove koje podliježu zakonima i propisima Države u kojoj djelujemo.

Stoga je na ovom susretu dogovoreno da se održi sastanak voditeljica vrtića s provincijalnim poglavaricama i njihovim vijećima, što će vjerojatno biti realizirano u studenom ove godine, u vrijeme kada provincijalne uprave imaju svoj godišnji susret s Vrhovnom upravom. Nadamo se da će se tom prilikom, u otvorenom razgovoru, naći rješenja za probleme na koje u svom radu nailazimo.  

Ovaj susret u Zagrebu bio je prvi susret na ovoj razini, nadamo se ne i posljednji!

s. Krešimira Bakić


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: