Svetkovina Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu

Za svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije održana je od 5. do 7. prosinca ove godine trodnevna priprava, koju je vodio dr. fra Danijel Patafta. Time se Provincija Bezgrješnog Začeća BDM – Zagreb pripremala za proslavu svoje nebeske Zaštitnice i Dana Provincije.

Okupljene u prohladnom »Šatoru«, na molitvi Večernje i svete krunice, u adventskom iščekivanju dolaska Gospodinova, osjećale smo toplinu i blizinu Riječi Božje koja se u letu spušta iz nebeskih visina da se po ne znam koji puta rodi za svakoga od nas. Pridružila nam se šačica ustrajnih vjernika, koje ni pandemija ni potres nisu udaljili od ranjene crkve sv. Vinka, čekajući da ona u novom sjaju otvori vrata za nedjeljna i svakodnevna bogoslužja.

Tijekom trodnevnice fra Danijel nas je vodio putovima Marijine šutnje i njezine velikodušnosti da potpuno odgovori pozivu Božjem. U središtu razmatranja bila je Marijina šutnja i potreba tišine u svakodnevnom životu; djelotvorna ljubav koja ne previđa čovjeka u potrebi, svojevoljno osiromašenje kojim se otvara prostor za Boga. Iz tišine Blažene Djevice Marije iznjedren je veliki DA i odgovor Arkanđelovu navještenju. Marijin odgovor Bogu omogućio je utjelovljenje Riječi Božje po Duhu Svetom i silazak Sina Očeva u našu povijest. Po Mariji je Bog ljubavi i mira došao k nama i zaista postao Bog s nama – Emanuel, utjelovio se u naše tijelo i postao krv naše krvi.

Iz konteksta misnih čitanja Pater je upozorio da Gospodin sve poziva da poput Marije budemo spremni odgovoriti Božjem pozivu te Mu dopustiti da uđe u naš život. Samo tako nas može osposobiti da se u nama i po nama dogodi ono neviđeno, što mijenja osobnost pojedinaca, skupina i čitavih naroda. Potom je konkretizirao temu u nekoliko pitanja: »Prepoznajemo li Boga u ljudima oko sebe? Vidimo li čovjeka kraj sebe? Toliko je opterećenih i umornih, prepuštenih beznađu. Prolaznost je stvarnost čovjekova života, a mi rado ostajemo u svojim ustaljenim formama. Bog može po nama ostvariti i neostvarivo, samo ako mu dopustimo«.

Poziv da učimo od Marije, od njezine šutnje, poticajno je sredstvo na putu svetosti, nastavio je propovjednik te iznova zapitao: »Gdje je Marijina tišina u kojoj se sluša, prima i djeluje? Jednim DA privukla je Marija Spasitelja na svijet. Marijina šutnja dakle nije pasivna, nego aktivna. Stoga i mi trebamo biti Bogonosci i dopustiti Gospodinu da po nama ostavlja trag svoga milosrđa u ovome svijetu«. Na kraju pozvao je da molimo jedni za druge kako bismo mogli u vječnosti uživati radost zajedništva s onima koji su nam blizu i onima daleko – s onima koji će biti privučeni Božjom ljubavlju i našim nastojanjem da ih usmjerimo prema Bogu.

Marija je savršen primjer kršćanskog nasljedovanja. Malenost, skromnost, jednostavnost i poniznost pojmovi su strani suvremenom svijetu, koji želi i hoće uvijek više, koji stremi visinama, do negiranja Boga i svega Božjega. A put malenosti, put je onih koji žive u vjeri, nadi i ljubavi. Samo tako može se naš život mijenjati i ostvarivati u svetosti. »Dopustimo Bogu da bude svemoguć u našem životu«, zaključio je fra Danijel.

Središnje euharistijsko slavlje na svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca, predvodio je o. Dario Tokić, OCD, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa.

U nadahnutoj propovijedi, kao nit vodilju uzeo je o. Dario djetinji odnos pouzdanja sv. Vinka Paulskoga u Presvetu Bogorodicu Mariju. Nizom poticajnih primjera razbuktao je slušateljstvo u okrilju »Šatora Božjega«, kako našu dvoranu liturgijskih slavlja nazva prečasni Franjo Jačmenica, rektor Samostanske crkve sv. Vinka. Te se večeri u zajedništvu sa sestrama slavljenicama našao i veći broj vjernika.

Sve se pretvorilo u uho i pogled na lik Bezgrješne Djevice Marije u nježnom odnosu prema Majci koju se voli »najviše na svijetu« i koja je uvijek blizu puna razumijevanja i brige za svoju djecu.

Koristeći misli sv. Vinka iz knjige »Sv. Vinko Paulski, Perfezione evangelica, Rim, 1983. godine«, o. Dario nas je pozvao na razmatranje Marijine veličine, ljepote i jedinstvenosti, naglasivši: »Budući da je njegov Sin imao uzeti tijelo od jedne žene, Bog je odlučio prikladnim da to bude tijelo žene koja će ga biti dostojna primiti, žene pune milosti, bez ljage grijeha, duboko pobožne i slobodne od svake zle sklonosti. Među mnoštvom žena tijekom ljudske povijesti, nijedna nije bila dostojna tako velike uloge do posve čiste, Bezgrješne Djevice Marije«, istaknuvši da tu misao sv. Vinko protežira 200 godina prije proglašenja dogme u Bezgrješnom začeću BDM.

Bog je od vječnosti naumio svome Božanskom Sinu pripraviti obitavalište u krilu prečiste Djevice, uresivši je rijetkim i najdostojnijim dobrima, uzdigavši ju iznad svakog stvorenja, da postane hram Boga dostojan, dveri prikladne za stan njegova Sina. Svojom vječnom vidovitošću i neizmjernom pronicljivošću Bog je u Mariji otkrio tu nastambu dostojnu svoga Sinu, uresio je svojim milostima kakvim nije bilo urešeno nijedno stvorenje. O tome govore riječi izrečene po Božjem veleposlaniku – arkanđelu Gabrijelu poslanom  Mariji: »Zdravo, milosti puna!«.

Potom je o. Dario, nadahnut i dalje mislima sv. Vinka, nastavio da svaki dobar kršćanin treba imati veliko povjerenje u zaštitu nebeske Majke. Kad god Mariju zazovemo u važnim stvarima, one će se zasigurno odvijati na najbolji način i sve će na kraju biti na slavu Isusa, Sina njezina. Sv. Vinko je to snažno iskusio u zarobljeništvu, kad se s pouzdanjem molio Djevici Mariji, uvjeren da je milost oslobođenja postigao njezinim zagovorom.

Svaki kršćanin treba nasljedovati Mariju, naglasio je propovjednik, te je imati kao uzor u svakom djelovanju: »Na putovanju i u poslovima, ravnajte se prema duhu Presvete Djevice. Imajte često njezin sveti lik pred očima, ispred sebe i pored sebe. Pitajmo se kako bi u određenoj situaciji postupila Presveta Djevica. Nastojmo razmatrati njezinu ljubav i milosrđe i  nasljedujmo njezine krjeposti, posebno poniznost i milosrđe. A kad god nam se pruži prilika pozvane smo druge poticati da je vole, da joj iskazuju ljubav i poslušnost koju zaslužuje«.

Na kraju, pozvane smo biti Marijini apostoli i sve što nam Isus rekne – učiniti!

Propovijed je o. Dario završio molitvom sv. Vinka Gospi:

 

O Presveta Djevice,

koja se zauzimaš za one što nemaju glasa i ne mogu zboriti,

molim te da zaštitiš ovu malu Družbu.

Družba sestara milosrdnica stavila se pod tvoju moćnu zaštitu,

i puno te puta zazivala kao svoju Majku,

molimo te sada da ljubazno na dar primiš

sve što svaka pojedinačno i sve zajedno prinosimo tebi.

Budući da nam dopuštaš da te nazivamo svojom Majkom

i da si Majka milosrđa od kojeg dolazi svako drugo milosrđe,

ti – za koju vjerujemo da ti je Bog povjerio osnivanje ove Družbe –

udostoj se uzeti je pod svoju zaštitu.

Stavimo sve sestre pod njezino okrilje

i obećajmo da ćemo se bespridržajno darovati njoj i njezinu Sinu

povjeravajući joj vodstvo cijele Družbe i svake pojedine sestre. Amen.

(Prema knjizi: Sv. Vinko Paulski, Perfezione evangelica, Rim 1983., str. 900.-902.).

s. M. Ines Tutić

---