Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.
Vjerujemo da je duša naše sestre M. Goretti u ruci Božjoj i da je trpljenjem pripravila svoju dušu za susret sa
Sestra M. Goretti Balić, krsnim imenom Magdalena, rođena je 26. lipnja 1946. u Svirčima na otoku Hvaru
od oca Andrije i majke Milije rođ. Carić, koje je Bog obdario s četvero djece. Sakrament krštenja, prve
pričesti i svete potvrde primila je u župnoj crkvi sv. Magdalene u Svirčima.
Redovnički put naše sestre počeo je 17. kolovoza 1964. godine kada je započela kandidaturu u našem
samostanu u Splitu, gdje je potom obavila i svoj jednogodišnji novicijat, obukla redovničko odijelo i dobila
ime sestra M. Goretti. Uz pomoć naših dviju sestara glazbenica, kroz te se dvije godine redovničke formacije
pripremala i za svoj budući apostolat, učila je svirati klavir. Prve privremene redovničke zavjete položila je
23. kolovoza 1966. a doživotne 24. kolovoza 1971., također u Splitu.
Godine 1966., nakon položenih prvih zavjeta, premještena je u Šibenik, u samostan otaca konventualaca i
sadašnje svetište svetoga Nikole Tavelića, gdje joj je povjereno sviranje orgulja i vođenje zbora. U Šibeniku
je pune dvije godine intenzivno radila na svom glazbenom usavršavanju uz pomoć dviju sestara klanjateljica
Krvi Kristove. U rujnu 1971. odlazi u Zagreb na dvogodišnji katehetski institut.
Po završetku školovanja nastavlja svoj apostolat kao vjeroučiteljica i orguljašica. Djelovala je u Makarskoj,
Splitu, Jelsi, u Selcima na Braču (dva puta), još jednom u Šibeniku te Otoku kod Sinja i Kaštel Starome.
Godine 2005. počinje djelovati u Svećeničkom domu u Zadru da bi, zbog bolesti, već nakon nekoliko
mjeseci bila premještena u naš samostan u Zadru. Zbog uznapredovale bolesti, u rujnu 2008. godine
premještena je u naš samostan u Sinju, gdje je organizirana njega za naše bolesne sestre. Na toj svojoj
postaji, kroz molitvu i trpljenje prikazivala je Gospodinu svaki novi dan, zahvalna za sve milosti i darove
Mnoge od nas koje smo poznavale sestru M. Goretti i koje smo s njom dijelile svoje dane, mogle bismo
o njoj puno toga reći. U ovome trenutku, kada se s njom opraštamo, stavit ćemo naglasak na tri obilježja
njezine osobnosti kojima je posvećivala svoje dane i rasla u blizini Božjoj. To je molitva, pjesma i trpljenje,
Gospodin je sestri M. Goretti podario lijep glas i ona mu je tim darom zahvalno, radosno i srčano uzvraćala,
dvostruko moleći. Jer, kaže sv. Augustin: „Tko pjeva, dvostruko moli“, i još: „Pjevaj i putuj“. Kroz 68
godina dug ovozemaljski život ona je putovala u susret Gospodinu pjesmom i molitvom. Bogat duhovni
život zrcalio se u svemu što je radila: u brižno pripravljenim katehezama, u pripremi djece za sakramente, u
sviranju i liturgijskom pjevanju, u urednosti liturgijskoga ruha i prostora, u sudjelovanju u životu zajednice
Posljednje godine njezina života mogle bi se sabrati u jednu riječ – trpljenje. Gospodin je našu sestru na
poseban način pridružio svome križu. Bolest joj je iz dana u dan oduzimala tjelesne sile. U to vrijeme
nemoći, vrijeme kušnje, vrijeme milosti, sestra M. Goretti nije klonula duhom, već je u svojoj bolesničkoj
sobi molila, čitala, pjevala, razgovarala, druge tješila i hrabrila, pomno prateći sve događaje u Crkvi, Družbi,
Draga naša sestro, tvoje muke su sada prošlost, tvoje čistilište na zemlji je završeno. Molimo te da odsad s
neba pratiš svojim molitvama nas, svoje sestre, cijelu našu Družbu, svoju Crkvu i svoju Domovinu, dragu
U svom životopisu napisala si: “Dok me bude Bogu svom ću pjevati.“ Došlo je vrijeme da svoju pjesmu
nastaviš u Nebu. Pjevaj Gospodinu pjesmu novu u društvu tvoje i naše Majke Marije, anđeoskih korova i
s. Vilma Šurjak
