Umrla sestra M. VINKA (Ljubica) GALIĆ

S. M. VINKA (Ljubica) GALIĆ
Rođena 26. lipnja 1942. u Gorici, Grude, Bosna i Hercegovina
Umrla 3. srpnja 2017. u Splitu

Kada smo se u Vazmenome tjednu, ovdje na ovome mjestu, oprostile i na vječni počinak u Bogu ispratile našu s. Esteru, nitko nije ni slutio da ćemo se ubrzo naći na istome mjestu i opraštati se od zemnih ostataka s. M. Vinke Galić. Nitko osim nje koja tada reče: Sada je na meni red. I doista, bila joj je dana milost predosjetiti vlastitu smrt i za nju se pripraviti tiho i skromno kako je i živjela.

S. M. Vinka, krsnim imenom Ljubica, rođena je 26. lipnja 1942. u selu Gorica u općini Grude, kao posljednje dijete oca Petra i majke Mare, rođ. Bušić. Na životu je tada imala dva brata i jednu sestru. Od djetinjstva bila je odgajana u vjeri i zarana je osjetila želju posvetiti se Bogu po redovničkim zavjetima jer joj je majka često pripovijedala o časnim sestrama. U sedamnaestoj godini otkrila je župniku svoju želju moleći ga da joj da adresu časnih sestara, no on je odbio jer je smatrao da je premlada. Povjerila se tada slučajno jednoj djevojci koja joj je pribavila adresu sestara svetog Vinka u Splitu i ona tada stupa u kontakt sa sestrama milosrdnicama, u čemu je gledala jasni znak Božje providnosti i očitovanje njegove volje.

U samostan ulazi početkom 1960. godine i u kandidaturi nastavlja srednju školu koju je nakon očeve smrti napustila da bi pomagala svojoj majci. Prve redovničke zavjete polaže 9. svibnja 1962., a doživotne 22. kolovoza 1967. Nakon položenih prvih zavjeta, u Šibeniku polaže bolničku školu, a gotovo cijeli svoj radni vijek – od 1965. do odlaska u mirovinu 2002. godine, uz jedan kraći prekid 1976. kad godinu dana radi u zadarskoj bolnici – radi na očnom odjelu Kliničkog bolničkog centra Split – Firule. U Beogradu je 1975. izvanredno završila višu medicinsku školu, a u svoje slobodno vrijeme voljela je izrađivati ručni rad pa njezini radovi rese brojne oltare i samostanske prostore. Tijekom Domovinskoga rata kao medicinska sestra sudjeluje u obrani Domovine, pomažući ranjenicima u ratnim bolnicama po Dalmaciji.

Po ulasku u mirovinu, već narušenoga zdravlja, aktivno sudjeluje u životu zajednice radeći u praonici i pomažući nemoćnim sestrama. Na tim ju je poslovima zatekla i iznenadna teška bolest koja je prema našim mjerilima prebrzo odnijela njezin život, no Krist ju je našao spremnom i dostojnom da, pošto je okusila gorčinu kaleža i tjeskobu muke, s njim prijeđe prag nade i nađe se pred licem Svevišnjega. Preminula je u bolnici, u ranim jutarnjim satima 3. srpnja, izvan svoga doma i svoje zajednice, ali praćena molitvama svojih sestara, svoje rodbine i, vjerujemo, svih onih kojima je za života pružila ruku svoju milosrdnicu i koji prije nje prijeđoše s ovoga svijeta.

Mnoge su vrline za života krasile s. M. Vinku. Po naravi bila je povučena i blaga, marljiva i pobožna, u susretima ugodna i diskretna, ali istovremeno vedra i duhovita. Uočavala je patnju i bol drugih i znala je procijeniti kada treba i kako prići. Svjesna svoje plahosti i osjetljivosti, ugrađivala se u život naše zajednice doprinoseći dobrima koje joj Otac dao posjedovati i steći tijekom života…

Moleći da Gospodin sestri M. Vinki, po zagovoru Blažene Djevice Marije kojoj se za života svesrdno utjecala, sve slabosti milostivo oprosti, za svako dobro obilno uzvrati, izričemo ovdje svoju zahvalu za sve dobro koje je ugradila u život svoje zajednice i molimo oprost za sve ono čime smo je možda kao zajednica ili pojedinci povrijedili.

Draga naša s. M. Vinka, počivaj u miru Božjem!

---