Umrla sestra MIRJANA (Margita) SUBOTA

Sestra Mirjana Subota rođena je 24. listopada 1929. u Grubišnom Polju od oca Leopolda i majke Antonije rođ. Lefler. U rodnom mjestu upoznala se sa sestrama naše Družbe i osjetila želju da se i sama posveti Gospodinu.

U Družbu sestara milosrdnica u Zagrebu primljena je 17. lipnja 1953. Redovničko odijelo obukla je 14. kolovoza 1954. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1955., a doživotne 15. kolovoza 1960. U svom rodnom mjestu polazila je osnovnu školu.

Nakon položenih privremenih zavjeta, radila je kao pomoćna kuharica tri godine u kuhinji, u Kući matici. Iza toga je radila u vrtu “Majur Sava” do 1960., a istu službu obavljala je još pet godina u Dječačkom sjemeništu na Šalati.

Sestra Mirjana je 1965. premještena u Delegaturu Presvetih Srdaca Isusa i Marije u Rim. U Kući delegature radila je godinama u praonici rublja. Vozački ispit položila je 1974. te je kao vozačica bila u službi zajednice sve do 2008. kada se razboljela. U više mandata bila je kućna savjetnica i ekonoma u Kući delegature. U studenome 2008. postala je nepokretna, sve do 6. ožujka 2016. kada ju je Otac Nebeski pozvao k sebi.

Život s. Mirjane zračio je vedrinom. Bila je primjer uzorne redovnice sestrama u zajednici. Već 1956., njezina poglavarica s. Alfonza Kovačić, u svojim izvještajima tijekom privremenih zavjeta napisala je o s. Mirjani: “Vrlo je sretne ćudi i miroljubiva. Uvijek vedro raspoložena i sređena. U poslu je vrlo spretna i brza. Sve redovničke dužnosti obavlja savjesno i točno i u svemu je revna. U svemu dosjetljiva i svakome vrlo uslužna. Svaki povjereni posao obavi točno i na opće zadovoljstvo. Uvijek je na zajedničkim molitvama i točna u vršenju dnevnog reda. Prema poglavarima je iskrena i otvorena, prema susestrama setrinska, a starijima uslužna.” U zamolbi za obnovu zavjeta s. Mirjana je zapisala: “Istina, da za ovoga života ne možemo biti savršeni, ali moramo težiti za savršenošću, a to je jedina svrha i cilj moga života.” A u zamolbi za doživotne zavjete napisala je: “Sretna sam i zadovoljna. Uz pomoć dobroga Boga nadam se i nadalje ovako ostati, jer mislim da samo tamo mogu biti sretna kamo me postavi volja Božja. Svjesna sam i sigurna da sama po sebi ne bi mogla svoje dužnosti vršiti i ne bi bila ono što jesam, nego iz dubine duše svoje mogu uzdahnuti sa sv. Pavlom: “Sve mogu u onome koji me jača.”

Ostvarenje volje Božje posebno je došlo do izražaja zadnjih sedam godina života kada je bila prikovana za bolesnički krevet. I tada je iz nje zračila vedrina i predanje u volju Božju. Na pitanje: “Kako ste?” uvijek bi odgovorila: “Dobro. Kako Bog hoće.” Snagu je crpila iz svakodnevne pričesti i redovite ispovijedi. Bog joj je udijelio milost da joj sakramenat bolesničkog pomazanja, uoči dana preminuća, podijeli redoviti ispovjednik zajednice o. Mihály Szentmártoni, DI, kojega je uvijek s radošću dočekivala.

Na dan Gospodnji, 6. ožujka, 2016., preminula je okružena blizinom i molitvom svojih susestara.

Neka je Gospodin primi u svoje nebesko Kraljevstvo i nagradi svojom vječnom ljubavlju.

Počivala u miru!

---