ZAVJETI U TOMISLAVGRADU

Tijekom svečanog Misnog slavlja, koje je u samostanskoj i župnoj crkvi sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu 14. kolovoza predslavio vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. dr. Tomo Vukšić, doživotne zavjete položile su dvije sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne – Sarajevo: sestra Željka Lukač i sestra Antonija Bagarić. Privremene zavjete na tri godine položila je sestra Marija Izabela Đaković, a svoje zavjete obnovila je sestra Marija Danijela Šibenik. Na Misi su koncelebrirala 23 svećenika – dijecezanskih i franjevaca – iz Mostarsko-duvanjske i Banjolučke te Vrhbosanske nadbiskupije. Sudjelovalo je pedesetak sestara milosrdnica predvođenih provincijalnom glavaricom s. Terezijom Karača te nekoliko redovnica iz drugih družbi, a među vjernicima je bila najbliža rodbina sestara zavjetovanica. To je bilo prvo sestarsko zavjetovanje u duvanjskoj bazilici, a povod je bilo to što su s. Željka i s. Antonija rodom iz duvanjskog kraja odnosno iz Seonice i Liskovače kod Tomislavgrada.

Misa je započela svečanom procesijom iz obližnjega samostana sestara milosrdnica. Prigodna misna čitanja pročitale su s. Željka i s. Antonija dok je evanđelje otpjevao fra Gabrijel Mioč. Nakon navještaja evanđeoskog odlomka uslijedilo je predstavljanje sestara zavjetovanica koje su, na Biskupov upit što traže od svete Crkve, odgovorile da žele nasljedovati Krista Zaručnika u milosrdničkoj evanđeoskoj obitelji i ustrajati do smrti.

U prigodnoj propovijedi biskup Vukšić je kazao da je svrha redovničkih zavjeta taj da se onaj tko ih polaže i vrši u životu suobliči Kristu i nastoji biti odbljesak Kristova načina života odnosno prozorsko staklo kroz koje se dočarava naličje samog Krista. Podsjetio je da sv. Ivan od Križa, kad govori o življenju evanđeoskih savjeta, upravo koristi poznatu sliku sunčeve zrake koja prolazi kroz prozorsko staklo, a što je staklo čistije, to je sjaj jasniji. “Življenje zavjeta tako može postati svjedočanstvo Utjelovljenja i Kristove prisutnosti koje se odgađa po vjernom nasljedovanju koje vrši redovnik ili redovnica”, naglasio je biskup Vukšić koji je kazao da polaganjem zavjeta redovnica ili redovnik postaje “Bogu posvećena osoba”, ali ne samim tim i “sveta osoba”: “Vi danas Bogu posvećujete svoje živote u smislu da ih darujete Bogu. Na naslovnici knjige svoga života, koji danas darujete Bogu, polaganjem zavjeta vi ispisujete svoju posvetu. Svečanost polaganja vaših zavjeta jest svečan trenutak kad pred cijelom zajednicom ispisujete vlastitu i dragovoljnu posvetu na koricama svoje životne knjige”, rekao je biskup Vukšić napomenuvši da ustrajnost u vršenju zavjeta nije lagana, ali je moguća s tim da, uz Božju volju, valja znati primijeniti i neke korake razbora i opreza.

Biskup Vukšić je potom kazao da duhovni pisci život redovnika uspoređuju s flautom. “Naime, njezina praznina, iako bez napuklina, može imati svrhu samo ako primi puhanje flautiste. Samo tada znamo da je flauta; zapravo samo tada jest flauta, samo tada razveseljuje okolinu. Tako isto i redovnikov život siromaštva, čistoće, i posluha ima svrhu samo ako, nadahnut Duhom Svetim, zajedno s Gospodom veselo pjeva: Veliča duša moja Gospodina, i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju”, naglasio je biskup Vukšić koji je na kraju iznio i savjet jedne starije časne sestre koja je na upit, kako je izdržala tolike godine u vršenju zavjeta, odgovorila otprilike ovako: zavjet siromaštva nije velik problem jer uvijek ima nešto za pojesti i nešto pristojno za obući, a ni sobe u samostanu nisu loše; ni zavjet čistoće nije mnogo teži: odmakni se na vrijeme od svakoga i, gotovo; ali poslušnost, to već zna biti velik problem, i zaista je bila najteža. Biskup Vukšić je potaknuo sestre da nebeski Flautista nadahnjuje njihvoe korake, njihvu vjernost i dosljednost kćeri Božje milosrdne ljubavi.

Nakon homilije uslijedio je obred doživotnog zavjetovanja: od obećanja zavjetovanica da će se Bogu posvetiti i nastojati oko savršene ljubavi po Konstitucijama svoje redovničke obitelji, preko moljenja Litanija svih svetih dok doživotne zavjetovanice leže prostrte na tlu bazilike, do molitve posvećenja zavjetovanica i čitanja obrasca zavjetovanja pred provincijalnom glavaricom s. Terezijom i dvjema sestrama svjedokinjama te stavljanja blagoslovljenog milosrdničkog križa oko vrata. Uslijedilo je polaganje privremenih zavjeta i obnova zavjeta.

Na kraju Mise riječi pozdrava i zahvale uputila je provincijalna glavarica s. Terezija izražavajući radost što su, okupljeni oko stola Gospodnjega, mogli dati Bogu hvalu i proslaviti njegovu Majku Mariju radujući se i čestitajući na hrabrom koraku zavjetovanih sestara i moleći za njihov ustrajan hod na putu predanja i poslanja živjeti milosrdnu ljubav. Čestitala je roditeljima zavjetovanica potučići ih da svojim molitvama i dalje prate i radosno krijepe svoje zavjetovane kćeri na Kristovu putu. Zahvalila je biskupu Sudaru za predvođenje Misnog slavlja i za upućenu riječ poticaja i ohrabrenja. Zahvalivši svim nazočnim svećenicima, sestrama milosrdnicama i drugim sestrama te svim sudionicima Euharistijskog slavlja, s. Terezija je na osobit način zahvalila tomislavgradskom župniku fra Gabrijelu Mioču i franjevačkoj zajednici na čelu s gvardijanom fra Antom Pranjićem za otvorena vrata srca, samostana i crkve. Riječi zahvale uputio je i župnik fra Gabrijel.

Liturgijskim tijekom obreda ravnao je kninski župnik fra Ivan Lukač, a tijekom Mise vrlo lijepo i skladno pjevao je mješoviti zbor pod ravnanjem s. Marije Julijane Djaković. Nakon Mise uslijedilo je zajedništvo za obiteljskim stolom.

---