Sestra Bernardina Horvat
Sestra Bernardina (Franjka) Horvat rođena je 29. listopada 1899. u Zenici. U Družbu sestara milosrdnica stupila je 1918. godine, a doživotne redovničke zavjete položila je 1924. godine.
Njezino školovanje, priprava za nastavničko zvanje, vezano je uz nekoliko gradova – Zagreb, Milano i Paviju, gdje je, pokazavši izuzetnu nadarenost, studirala hrvatski i talijanski jezik i filozofiju. Po završetku školovanja djelovala je u Derventi, Brčkom, a potom najdulje u Gimnaziji sestara milosrdnica u Zagrebu. Krhkost njezina zdravlja nije ju spriječila da u svom služenju bude predana i puna ljubavi prema povjerenim učenicima.
U svom je djelovanju bila vođena idealima ljubavi prema Bogu i domovini. Djelovala je s ciljem prosvjećivanja i odgoja u vjeri našeg hrvatskog naroda, a posebno njegovih nižih slojeva. U pedagoškom je radu pokazivala širinu znanja i iskustva dobivenog kroz dugogodišnje školovanje. Primjenjivala je ponajprije Isusovu pedagogiju, a nadahnjivala se i primjerom i duhom svetog Ivana Boska, njegovim načelom: „dopustiti djeci sve osim grijeha.“ Učenice su je stoga nazivale „najmilijom profesoricom“, „najboljom nastavnicom“, „dobrom i dragom majčicom.“ Sestra Bernardina je sav svoj život posvetila odgoju mladih koji su joj bili povjereni. Pisala je za njih različita poučna djela. Na taj je način željela progovoriti njihovim srcima i naučiti ih poštivati ljudske i kršćanske vrednote. Pisala je priče, pjesme i drame, pokazujući velike umjetničke sposobnosti, ali je uvijek vješto i mudro bježala od ljudske hvale i priznanja, često se krijući iza različitih pseudonima. U jednoj od svojih pjesama (Blago) otkriva nam povijest svojeg redovničkog zvanja. Ova je pjesma i njezina molitva da svoj ljiljan – zvanje – sačuva netaknutim do dana svoje smrti:
Da l’ skoro, Bože, Ti ljiljan taj ćeš iskati,
Il još ga moram čuvati, i jošte nad njim drhtati?
Ah ne daj, da mi svene, o prije uzmi mene s ljiljanom!
Shrvana bolešću tuberkuloze sestra Bernardina je umrla u Zagrebu 23. siječnja 1932. u 33. godini života.
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.
Provincije i delegature
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove:
