Sestra Cecilija Grgić

Sestra Cecilija (Pava) rođena je 22. listopada 1952. godine u Dubravama kod Novog Šehera. Prepoznavši u srcu Isusov poziv, stupila je u Družbu sestara milosrdnica 1970. godine. Doživotne je zavjete položila 1978. godine.

Po završetku potrebnog školovanja djelovala je kao katehistica najprije u Livnu, a zatim od 1980. godine u Presnačama kod Banja Luke, gdje je ostala do svoje smrti 1995. godine kada je podnijela mučeničku smrt.

Jednostavna i hrabra, ostala je s narodom u Presnačama gdje je, od srpskog agresora, zajedno sa župnikom Filipom Lukendom ubijena i zapaljena dana 12. svibnja 1995. godine. Dijelila je sudbinu svoga naroda, živjela je sa svojim narodom i za svoj narod. Ostala je s njime u dobru i u zlu do kraja života.



Rođena je 1952. u Dubravama kod Teslica, u Bosni i Hercegovini, od oca Ive i majke Ane, rod. Domislić.

je ušla 1970., a 1978. položila je vječne zavjete. U Sarajevu je završila katehetsku školu te je radila kao

vjeroučiteljica u Presnačama.

Zapaljena je i izgorjela u župnoj kući u Presnačama kod Banja Luke, 12. svibnja 1995., zajedno sa župnikom Lukendom.

Kada je imala 16 godina, Cecilija, krsnim imenom Pava, odlučila je poći u samostan. Njezin župnik, fra Franjo Čalaga, šalje pismo milosrdnicama sv. Vinka, od srca preporučujući mladu Pavu njihovoj Družbi. Godine 1970. bila je kao postulantica (pripravnica) u Kući matici u Zagrebu. Njezine prefekte imaju samo lijepe riječi o njoj.

Nakon što je završila Katehetski institut, radila je u Livnu kao katehistica, a zatim je premještena u župu Presnače kod Banja Luke,gdje će ostati gotovo 15 godina – sve do svoje mučeničke smrti. Predavala je vjeronauk i vodila crkveno pjevanje.Iako boležljiva jer je imala problema s plućima, odavala je dojam čvrste, snažne, uporne i hrabre časne.

U vrijeme ratnih strahota, sestra Cecilija nije se bojala pomisli da postane mučenicom. Bilo joj je nezamislivo napustiti svoje vjernike i pobjeći pred nadolazećim neprijateljem. Iako su je u Kući matici u Zagrebu nagovarali da se neko vrijeme makne, sestra Cecilija je to odbijala, želeći ostati s narodom koji ju je trebao .Ta, netko je morao pružiti duhovnu utjehu tome napaćenome narodu! Kako bi ona i župnik ostavili svoj narod?!

No, dogodio se zločin! Sestra Cecilija životom je platila svoju vjernost narodu i Crkvi Božjoj.

Prenosimo što je objavio Glas Koncila (1995.):

U petak, 12. svibnja, u 4 sata ujutro, eksplozivom je uništeno biskupijsko svetište Sv. Male Terezije u Presnačama kod Banja Luke, a župna k Obistinile su se i najcrnje slutnje da su spaljeni i župnik Filip Lukenda i s. Cea

U subotu 13. svibnja tu je tužnu vijest Komarici priopćio istražni sudac k( izvijestio da su u župnoj kancelariji pougljenjena tijela koja su kasnije na st, identificirana kao tijelo župnika Luke)

Biskup je o svemu izvijestio srpske narodne humanitarne organizacije L narodni Crveni križ.

U tom pismu od 13- svibnja biskup . “Dokad će se nekažnjeno ovako kraj postupati s nama, osvjedočenim mirotvt ljima i braniteljima i mnogih naših su

Ima li ikog humanog čovjeka na kontroliraju službeni organi vlasti RS k( i spreman spriječiti zločince u njihovim potpuno nevinim ljudima i nad crkven imovinom katolika ovoga kraja?

Na drugom mjestu, u pismu upućenom poglavarici sestara milosrdnica povode Cecilije, biskup banjalučki dr. Franjo Kor

Osobit je Božji dar i samoj Družbi, i \ kao i cijeloj Crkvi, mučenička smrt dra naše sestre Cecilije! I ona, kao i župi čuvari biskupijskog svetišta Sv. Terezije od Djeteta Isusa, istinski su svjedoci vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi.

Oboje su živjeli, radili, izgarali i izgorjeli za vjernike župe Presnače, kao i za sve ljude ovoga kraja. Njihova, za sve nas prerana krvava smrt, utopila se u isto tako krvavu smrt nevinog Božjeg Jaganjca, Isusa Krista. Doista se može na njih primijeniti svetopisamska riječ: “Ako smo s njim umrli, s njim ćemo i živjeti, ako smo ustrajali, s njim ćemo i kraljevati.” (2 Tim 2, 11-12).

Divni i svijetli lik naših mučenika, svjedoka vjere, neće kod naših vjernika sigurno nikada izblijedjeti! Uvjeren sam da će žrtve njihovih života uroditi obilnim plodovima u Kristovoj Crkvi, kao što je to bio slučaj kroz svu njezinu povijest.

Izvori i literatura:

Iskaz s. Mirne Matić.

“Izgorjeli župnik i časna sestra”, Večernji list, 14. 5.1995.

Lukenda, Marko, Spaljene zemaljske ruže, Zagreb, 1999.

Orlovac,Anto, Banjalučki martirologij,Banfo Luka – Zagreb, 1999.,

str. 7,138-139,144-145.

Pismo biskupa dr. Franje Komarice Vrhovnoj poglavarici sestara

milosrdnica u Zagrebu, povodom smrti sestre Cecilije.

“Spaljeni župnik Lukenda i sestra Cecilija”, Glas Koncila, 21. 5.1995.

Šunjić, Petar, “Nismo mogli povj ero vati“,Slobodna Dalmacija,

17.5.1995.

“Župnik i časna sestra spaljeni u župnoj kući”, Vjesnik, 14.5.1995.

Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: