Sestra Hironida Černigoj

Sestra Hironida (Franciska) Černigoj rodila se u Sv. Tomažu u Sloveniji 30. studenoga 1877. godine. Nakon završetka osnovne škole, već kao četrnaestogodišnja djevojčica, brinula se za jednu bolesnicu, nakon čije je smrti odlučila poći u samostan. Stupila je u Družbu sestara milosrdnica 1901. godine. Vrijeme novicijata provela je u  Zagrebu, zavjete je položila 1904. godine.

Mnogi su svjedočili da je s. Hironida svetački i u ljubavi pomagala bližnjemu, napose u bolesnicima. Ona je svoje služenje bolesnicima započela u bolnici sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici u Zagrebu gdje je djelovala dvadeset godina. Nakon toga odlazi u Riječku bolnicu, na dječji odjel, a po svršetku Drugog svjetskog rata poslana je u Ičiće njegovati tuberkulozne bolesnike. Umirovljena, dolazi u zajednicu sestara u Vili sv. Vinka u Rijeci gdje pomaže sestrama u zajednici, a sve svoje slobodno vrijeme provodi u molitvi u kućnoj kapelici. U svojoj je zajednici izgarala kao svijeća koja gori i svijetli drugima. Njezin se život naglo ugasio 3. siječnja 1950. godine.

Čim se pročulo da je s. Hironida, umrla mnogi su svjedočili o njezinom krjeposnom životu. Tako je s. Hironida opisana kao uzorna, savjesna, točna i pobožna redovnica i bolničarka, uvijek sjedinjena s Gospodinom. Malo je govorila, a sestrinsku ljubav nadasve cijenila i živjela. Bila je uvijek vesela, nasmijana i iskrena. Ljubila je siromahe, sve one koji su bili potrebiti čovjekove ljubavi i pomoći. Bolesnici kojima je služila smatrali su je anđelom, sestrom koja zna prepoznati prave potrebe bolesnika i pomoći stručno, neumorno i ustrajno, a to svjedoči i dar bilokacije upravo vezan uz služenje bolesnicima.

Preko pedeset godina, od zore do mraka, s. Hironida  je pomagala “trpećim udovima” Isusa Krista. Kako je za života svima pomagala, takvom se pokazala i poslije smrti zagovarajući one koji su je zazivali u svojim nevoljama.