Sestra Leopoldina Čović

Sestra Leopoldina (Marija) Čović rođena je u Subotici 18. svibnja 1901. godine kao šesto od šesnaestero djece. Pokornički duh i pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu počeli su se u njoj buditi već u dvanaestoj godini, kada je osluškujući unutarnji poticaj srca, često postila u čast Srcu Isusovu. Ona je, kako sama kaže, jednostavno znala da tako mora činiti.

Poticaj na ulazak u samostan bilo je redovničko zvanje njezine starije sestre. Navršivši  osamnaest godina, (1919.) stupila je u Družbu sestara milosrdnica, s velikim žarom želeći nasljedovati Isusa Krista u redovničkom životu. No, ona je već živjela poput redovnice – u svojoj obitelji, u svom gradu Subotici, gdje su je poznavali kao ozbiljnu, duboko pobožnu, poslušnu, vrlo radinu, skromnu i čednu djevojku, od malo riječi i s vedrim licem. Nakon novicijata započinje učiteljsku školu koju nije dovršila jer je oboljela od tuberkuloze. Kao bolesnica pripravljala se za doživotne zavjete te ih položila 1924. godine. Posljednju godinu života provela je u bolnici Kuće matice u Zagrebu.

Životno poslanje sestre Leopoldine najbolje opisuju njezine riječi: I ja moram umrijeti od ljubavi, ako i ne od ljubavi, a ono od želje da ljubim. Jer ljubiti znači isto što i trpjeti. Iskusila sam da željeti trpljenje znači više nego trpjeti. Cijeloga svog kratkog života željela je svojim trpljenjem biti posve suobličena Zaručniku. Autobiografski zapisi sestre Leopoldine također otkrivaju dubinu njezine vjere i poseban poziv na „malenost“, kojeg je prepoznala u svome djetinjstvu. Tako piše: U mom srcu vruća je želja za nebom jer tamo je polje mog rada. Uvijek sam mislila kako ću, kad um­rem, nastojati samo oko toga da dragim sestrama, pa i dru­gim dušama, izmolim milost ljubiti trpljenje. Drugo što želim naučiti duše jest to: da u svemu što im se događa gle­daju volju Božju.

Trpljenja svojih posljednjih 25 dana života s. Leopoldina je svjesno prikazivala kao pokoru za svojih 25 godina života i za sve ono što je u njima propustila. Sveto je preminula 11. listopada 1926. godine uz riječi: Isuse, kad ti hoćeš tako, hoću i ja.

Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: