Sestra Lipharda (Josipa) Horvat

Rođena je u Varaždinu 6. ožujka 1902. godine, od oca Ljudevita i majke Rozalije, rođ. Cafuta. Krštena je 9. ožujka 1902. u Župi sv. Nikole u Varaždinu, tada Zagrebačka nadbiskupija, a danas Varaždinska biskupija. U Družbu je stupila 1. prosinca 1926. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 21. prosinca 1928., a doživotne 21. studenoga 1932. godine u Zagrebu. Bila je stručna švelja i radila je u bolnici za duševne bolesnike u Vrapču. U noći 15. svibnja 1945. došla je partizanska straža s naredbom vlasti da ustane i pođe s njima. Nije joj pomoglo ni obrazloženje da je medicinske usluge pružala i partizanskoj vojsci. Završila je svoj život u Jazovki u 43. godini života optužena kao državni neprijatelj, zajedno sa sestrama s kojima je radila.

Jedno samostansko izvješće, pomalo pjesničko, o s. Liphardipiše: S. Lipharda Horvat kao švelja radila je u Kući matici, zatim u Zemunu, Kovinu i napokon u Vrapcu, ali spretna i darovita sestra nalazila se lako i na području svih drugih poslova. Bila je sjajna tkalja koja uresuje tkanje biranim uzorcima. U Vrapcu vodi nadalje nadzor nad pletivom, l kod bolesnika okušala je svoje sile. Iskazala je ljubav svoga plemenitog srca na te bolesnike. Bila je uistinu radnica bez para, puna poleta i mara. Iskoristila je svaki čas vremena. Uz posao nije zanemarila molitvu i druge redovničke vježbe. Za sve je ona našla vremena pa i za pjevanje. Pjevala je dobro i rado pa je pjevanjem i sviranjem uveličavala službu Božju u našoj kapelici. Sestra Lipharda je bila uistinu jedna lijepa duša koja se iskrenom pobožnošću i točnim vršenjem dužnosti, što ju je svaki dan posvećivala dobrom nakanom, sve više primicala Bogu.

Sestra kroničarka ovako opisuje upad Ozne, tajne komunističke policije koja je ubijala gotovo sve što je bilo hrvatsko i katoličko, u samostan i uhićenje sestara:

Ali usred najintenzivnijeg rada stigao je poziv Gospodinov:

– Uzmi križ svoj i pođi sa mnom!

– Kamo?

– Na Golgotu!

Zašto je sestra Lipharda završila u Jazovki? Vladalo je opće uvjerenje da je doista odvedena u Jazovku. Znalo se

da Ozna noću kupi ranjenike i odvodi ih – ne u neku drugu bolnicu, nego u neku veliku grobnicu.

Sve se znalo, samo se moralo šutjeti!

A zašto bi sestru Liphardu bacili u Jazovku? Evo objašnjenja koje se tada držalo sigurnim:

Partizani, tj. Ozna, tada su masovno dovodili ranjenike -hrvatske vojnike, ubijali ih, davili i klali u podrumima bolnice Vrapče. Nakon što bi ih usmrtili, bacali su ih u kamione i odvozili u Jazovku i u druge masovne grobnice.

Sestre su to, a među njima i sestra Lipharda, na svoju nesreću vidjele. Kako bi ušutkali žive svjedoke stravičnoga zločina, tj. načina na koji su “očistili” bolnicu od zarobljenih hrvatskih ranjenika, komunisti su odlučili ubiti i tri časne sestre, među njima i Liphardu.To je bio razlog njihove strašne smrti!

U monografiji Sestre milosrdnice, I. (1996.) postoji tek jedna rečenica o trima velikim mučenicama koje su završile u Jazovki:

U noći 15. svibnja 1945. godine, tri sestre: s. Geralda Jakob, s. Konstancija Mesar i s. Lipharda Horvat odvedene su u nepoznatom pravcu i nikad se više o njima nije moglo ništa doznati…

 

Izvori i literatura:

Izvješće Družbe Sestara milosrdnica sv. Vinka. Pismo s. M. Olge Šiltić, Zagreb, 23.11.1998. Sestre milosrdnice, /., Zagreb, 1996., str. 236. Vjesnik, Zagreb, 2.7.1990.