Sestra ELEONORA (Marija) RODIĆ

Rođena 5. veljače 1929. u Nurkovcu, kod Požege

Preminula 7. lipnja 2023. u Zagrebu

 

Promatrajući život naše preminule s. Eleonore Rodić u duhu Blaženstava, u kojima Isus želi i obećaje trajnu sreću prijateljima Božjim, zahvaljujemo Gospodinu za dionicu ovozemaljskog puta što ga je s nama prošla. Znala je s. Eleonora da Isusovo obećanje nije vezano uz ovozemaljsku sreću i blagostanje, već da se ono odnosi na novi način života koji je dostojan čovjeka i njegove besmrtnosti. Ta Božja mudrost pratila je našu dragu Sestru tijekom svega života u kojem je nastojala shvatiti koji je konačni cilj i pravi smisao našeg prolaska ovim svijetom. Izborom redovničkog poziva, birala je Isusa koji želi da oči svoje duše uvijek podižemo k novim horizontima, pozivajući nas: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš na nebesima (Mt 5, 48); Budite blaga i ponizna srca (Mt 11, 29), pa i onda kad treba podnositi teškoće zbog iskrenog svjedočenja života u vjeri.

S. Eleonora, Marija Rodić, rođena je 5. veljače 1929. godine u Nurkovcu, kod Požege. Pobožni roditelji Ivan i Marija, rođena Gavrić, prema ondašnjim običajima, drugi su dan nakon rođenja 6. veljače, u Župi sv. Martina biskupa, u Požeškom Brestovcu, dali krstiti malu Mariju, koja je time postala dijete Božje i član Crkve. Na tlu dobrog katoličkog obiteljskog odgoja isklijala je i mladica redovničkog poziva, na koji je Marija spremno odgovorila i 10. prosinca 1946. godine pokucala na vrata Samostana sv. Vinka Pualskoga, u Zagrebu, te se ukorijenila u Družbu sestara milosrdnica za dugi niz godina svoga života.

Primivši redovničko odijelo milosrdnice, prve svete zavjete položila je s. Eleonora 14. kolovoza 1948. godine, a doživotne zavjete 1952. godine. U izvještaju za polaganje prvih svetih zavjeta kućna poglavarica kaže da je s. Eleonora kao mirna i ozbiljna sestra svoje dužnosti vršila savjesno, a propisane pobožnosti vjerno obavljala. Tako je nastojala i u daljnjem redovničkom životu, darujući se iz ljubavi prema Gospodinu. Spremno je odlazila na postaje svoga redovničkog služenja vezanog uz župne crkve, samostanske kuće i naposljetku uz radionicu crkvenog ruha. Svoje suosjećanje prema siromašnima, a napose djeci, rješavala je dosjetljivom ljubavlju te užetima milosrđa spuštala ono malo što je imala dok su zahvalne glavice ispod prozora široka osmjeha čekale onaj bombon, slatkiš ili nešto drugo.

Njezin put u redovništvu počeo je i završio u Zagrebu, s više međupostaja kamo ju je vodila poslušnost poglavarima. Tako se nakon Oriovca 1957. godine zadržala u Slavoniji, u Daruvaru i Požegi, do 1964. godine da bi premještajem u Zlatar iste godine počela svoje redovničko služenje u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru, a potom 1969. kratko ostaje u Župi sv. Marka, u Zagrebu, odakle iste godine kao sakristanka odlazi u Banja Luku. Godine 1974. preuzima službu sakristanke u Franjevačkom samostanu i Župi Duha Svetoga, u Požegi te već naredne godine dolazi u Zagreb u radionicu crkvenoga ruha, kao posljednju postaju svoga rada.

Od 2014. godine boravi u kućnoj bolnici. I kad su joj noge onemoćale, ruke i um su bili trajno zaposleni; među njezinim prstima izmjenjivala se krunica ili ručni rad, a na dlanovima molitvenik ili dobra knjiga. Kako je tiho živjela tako i otišla s ovog svijeta da se probudi na drugoj obali života, prema onom kako veli Psalmist: »Miljenicima svojim u snu on daje« (Ps 127, 2). Vjerujemo da je u srcu s. Eleonore uvijek postojala sigurnost da je na kraju njezina puta čeka Isus, koji poznaje dubine svakog ljudskog bića i vrednuje ih novim mjerilima.

Molimo te dobri Oče, da svojim milosrđem zagrliš našu s. Eleonoru i nagradiš sve dobro i plemenito u njezinu životu. Ona se na ovozemaljskom proputovanju hranila za stolom Tijela i Krvi Isusa Krista, tvoga ljubljenog Sina. O dolasku slave Njegove daj joj da se sa sestrama i braćom zauvijek raduje u kraljevstvu tvome.

Našoj dragoj s. Eleonori molimo pokoj vječni, a ožalošćenima utjehu i blagoslov!

 

---