Sestra M. DOLORES (Sofija) BILAĆ

Rođena 25. listopada 1940. u Turčinovićima, BiH

Preminula 29. prosinca 2022. u Zagrebu

 

Nakon što se s. M. Dolores, susrela sa smrću licem u lice, ostavila je prazninu u našem samostanu, a nas potaknula na razmišljanje o vjeri u uskrsnuće i život vječni. Ovo je trenutak u kojem postajemo svjesnije vlastite smrtnosti i jednakosti među svim ljudima. O tome je s. Dolores zasigurno razmišlja u svome životu, a napose na bolesničkoj postelji čekajući Gospodinov pohod, koji se dogodio u noćnim satima 29. prosinca prošle godine.

S. M. Dolores Bilać, krsnim imenom Sofija, rođena je 25. listopada 1940. godine u Turčinovićima u Hercegovini i kršena u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, Široki Brijeg. Njezini roditelji, otac Cvitan i majka Mila r. Sesar, podarili su Crkvi Božjoj i hrvatskom narodu šestero djece. Sofija je sa svojom braćom i sestrama odrastala u sjeni zloglasnog Drugog svjetskog rata, koji nije poštedio ni njezinu obitelj. A tako to biva tijekom povijesti jer ratovi ne štede ni pojedince, ni obitelji, ni narode. Ako se ne odvija na vlastitom pragu njegova jeka rata ranjava duše onih koji slušaju o strahotama što ih proživljavaju narodi izloženi agresijama. Koliko je to teško bilo u Drugom svjetskom ratu osjetila je obitelj Bilać, kad je otac Cvitan s drugim zarobljenicima bio izložen teškim zlostavljanjima. Iscrpljen i bolestan vratio se kući, ali više nije mogao puno pružiti svojoj obitelji. Preminuo je 1961. godine.

Očeva bolest i smrt ostavile su traga na život cijele obitelji, koja se suočila s patnjom i siromaštvom poput brojnih onodobnih većih obitelji. Sofija je posebno bila povezana s ocem, koji ju je od njezina djetinjstva usmjeravao na Oca nebeskog. Od Prve svete pričesti koju je primila s nepunih sedam godina, a iste godine i sakrament Svete Potvrde, u njoj se taj odnos prema Bogu kao Ocu sve više produbljivao. Razvijala se u kršćanskom obiteljskom okruženju uz molitve što ih je naučila od majke, a s posebnim žarom, kako sama kaže, molila je svetu Krunicu. U tako pripremljeno tlo duše palo je sjeme redovničkog poziva o kojem je kao djevojčica razmišljala, a radeći sa sestrama u Zagrebu upoznavala je i milosrdnički duh služenja. Promatrajući lijepe i požrtvovne primjere sestara odlučila je poći u samostan, izjavivši: »Obećajem Vam da ću biti dobra i poslušna i obdržavati sve što zahtijeva zvanje sestara milosrdnica«.

Želje Sofije Bilać ispunile su se kad je 18. kolovoza 1960. godine primljena u Družbu sestara milosrdnica, u Zagrebu. Nakon postulature započela je kanonski novicijat 2. veljače 1962. te dobila redovničko ime s. M. Dolores. Prve zavjete položila je 3. veljače 1963., a doživotne svete zavjete 15. kolovoza 1968. godine. Početak redovničkog života provela je u Kući matici, a zatim u poslušnosti poglavarima odlazi u Lovrečinu gdje se bavi različitim povjerenim joj poslovima.

Naredna postaja njezina redovničkog služenja bilo je Dječačko sjemenište na zagrebačkoj Šalati, gdje je s. M. Dolores provela veći dio svoga radnog vijeka. U prvom navratu bila je ondje od 1964. – 1976. godine, a zatim na župi u Mariji Bistrici od 1976. – 1988. godine, da bi se na Šalatu vratila 1988. i ostala ondje do 1993. godine. Na Šalati je uglavnom radila kao pekarica, što u ono vrijeme uopće nije bio lagan posao, a Bogu hvala bilo je i sjemeništaraca, kako u jednoj izjavi ističe s. Dolores. Dnevno je trebalo ispeći i do 500 kruhova u 12 do 15 tura. Dizalo se veoma rano, između 2 i 3 sata ujutro. Uz kruh pripremale su se u pekarnici i druge namirnice i kolači. Iako je ponekad bilo teško i naporno, ona je sa zadovoljstvom služila toj »lijepoj dobroj mladosti«, kako naziva sjemeništarce, u kojima je gledala buduće služitelje oltara – svećenike Kristove. Ali sa zahvalnošću pamti s. M. Dolores i lijepe trenutke što su ih sestrama često priskrbili oci isusovci, koji su u to vrijeme vodili Sjemenište. Česti nedjeljni odlasci na Sljeme bili su okrepa za dušu i tijelo. Sestre su gore na svježem zraku molile i šetale, a po povratku kući uvijek ih je dočekala okrjepa. Vjerujemo da je na kraju svojih dana, pročišćena patnjom, stigla onamo gdje smrti više nema, ni boli, ni jauka…

Dok molimo Gospodina da našu s. M. Dolores primi u radost nebeskog zajedništva, zahvaljujemo za dio ovozemaljskog puta što ga je prošla s nama nastojeći ići putem savršenog predanja.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: