Umrla sestra M. DE LOURDES (M. Esperanza) GAMARRA GONZALEZ
Sestra Maria de Lourdes, krsnim imenom Maria Esperanza, rođena je 6. listopada 1928. u Concepcionu (Paragvaj), od oca Juana Ramona González y majke Cayetano Ignacio Gamarra, u obitelji od desetero djece od kojih je ona bila deveta. Krštena je osam dana poslije rođenja sa sestrom blizankom, koja je ubrzo umrla.
Obitelj s. Marie de Lourdes je zaista bila kršćanska, osobito majka koja je bila iskreno pobožna žena, velikodušna, marljiva i odgovorna. Posebnu ljubav gajila je prema Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, Presvetom Trojstvu i Blaženoj Djevici Mariji. Uz nju je mala Maria Esperanza, već u ranom djetinjstvu, rado sudjelovala u nedjeljnoj svetoj misi.
Prve godine svoga djetinjstva s. Maria de Lourdes provela je u Concepcionu a odlaskom u Asuncion imala je mogućnost aktivnijeg življenja i prakticiranja katoličke vjere. U mladenačkoj dobi aktivnije se uključila u duhovna događanja na planu župe kako bi što više produbila svoju ljubav prema Bogu. Osim tjednih sastanaka sudjelovala je u mjesečnim duhovnim obnovama a godišnje duhovne vježbe od četiri dana obavljala je u strogoj šutnji.
Osjetivši redovnički poziv, po savjetu svoga duhovnog vođe, ušla je u Družbu sestara milosrdnica. Bližu redovničku pripravu obavila je u provincijalnoj kući u Buenos Airesu 1957. godine a godinu dana kasnije ulazi u novicijat.
Privremene redovničke zavjete položila je na Svijećnicu 1959. a doživotne također na Svijećnicu 1964. godine u Villa Elisi (Argentina). Prve godine redovničkog služenja provela je u Paragvaju gdje je studirala razrednu nastavu. Po završetku studija od 1961. godine radi kao učiteljica u zavodu Sv. Vinka u San Ignacio, Misiones. Uz posao u školi bila je zadužena i za odgoj mladih djevojaka u internatu.
Maria de Lourdes često se u razgovoru sa sestrama prisjećala starijih sestara koje su s radošću živjele svoje redovništvo. Znala je mlađim sestrama posvjedočiti kako su nekada naše zajednice bile više prožete sestrinskom suradnjom i požrtvovnošću; kako je život u školama i na župama bio dobro organiziran te da se više imalo vremena i za posjećivanje bolesnika i za služenje zajednici.
U svom redovničkom životu s. Maria de Lourdes je najviše godina provela kao učiteljica radeći u našim školama. Od 1966. vršila je službu ravnateljice u školskom zavodu sv.Vinka Paulskoga i kućne savjetnice u sestarskoj zajednici. Godine 1972. premještena je u Asuncion, gdje je radila kao učiteljica u osnovnoj školi i kao vjeroučiteljica u srednjoj školi. S puno brige i ljubavi radila je u odgoju povjerenih joj đaka, nastojeći da rastu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Sve svoje sposobnosti i talente upotrebljavala je da bi to postigla.
Godine 1984. imenovana je predstojnicom zajednice u San Ignacio, gdje je radila i kao učiteljica u školi. Odgojila je i osposobila za velike službe mnoge generacija djece i mladih. Među njima je poznati umjetnik Koki Ruiz de San Ignacio, kojemu je s. Maria de Lourdes ostala u nezaboravnoj uspomeni.
Kada više nije mogla raditi kao učiteljica, posvetila se brizi djevojaka u internatu. Kroz više godina s puno ljubavi je brinula o njima, posvećivala im sve svoje slobodno vrijeme poučavajući ih i savjetujući kao prava majka u svim njihovim potrebama i problemima.
Obnašajući razne službe (učiteljica, vjeroučiteljica, ekonoma, ravnateljica, savjetnica, predstojnica, voditeljica internata itd.) s. Maria de Lourdes će i sestrama u zajednici ostati uzor nesebičnog služenja i vjernosti do kraja života.
Od 2012. godine, slomivši kuk, s. Maria de Lourdes pala je na postelju i nije se više iz nje podigla. Strpljivo je podnosila trpljenja pridruživši se ljubljenom Zaručniku, koji ju je pozvao na životni hod s Njim, u radosnim i žalosnim trenutcima zemaljskog života.
Dana 22. lipnja, u 16 sati, odgovorila je na konačni poziv Gospodina u vječnu domovinu. Pokopana je u Vrtu Mira, na dan proglašenja blaženom s. M. Felicije od Presvetog Sakramenta, pridruživši se brojnim našim sestrama koje na istom groblju čekaju dan uskrsnuća. Neka se u sjeni ljubavi Dobrog Pastira odmara i posreduje za nas kod Gospodina.
Počivala u miru!
Za potrebnike našeg vremena
Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb
Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.
Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).
Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.
Provincije i delegature
Ustanove
Milosrdna ljubav osvaja svijet
Djelatnost
U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.
Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.
Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.
Na području Hrvatske djeluju ove ustanove:
