PISMO VRHOVNOGA POGLAVARA O. GREGORYJA GAYA ZA KORIZMU 2016.

Objavljeno: 14. veljače 2016.

Draga braćo i sestre, članovi Vinkovske obitelji!

Korizma: vrijeme za post

Priča: Tijekom posjeta Venezueli, gdje sam susreo članove različitih ogranaka vinkovske obitelji, ljudi su razgovarali o društvenoj i ekonomskoj krizi koju proživljava zemlja te o njezinim utjecajima na svakodnevni život. Stanovnici moraju u dugačkim redovima čekati da bi kupili najpotrebnije živežne namirnice kao kruh, mlijeko, rižu, grah, itd.; ljudi moraju u dugim redovima čekati na kupnju sapuna, zubne paste i ostalih higijenskih potrepština; ljudi u dugim redovima čekaju da bi nabavili lijekove i medicinski pribor; ljudi u dugačkim redovima moraju čekati na autobusnim stajalištima zbog prorijeđenoga voznog reda uvjetovanog manjkom rezervnih dijelova i novih guma za vozila u javnom prijevozu; čeka se u dugačkim redovima za vize, a redovi u zračnim lukama još su dulji. Čekanje satima, međutim, nije jamstvo da taj koji čeka neće čuti strašne riječi: nemamo više kruha (ili bilo čega što se traži). Ta rečenica znači da će trebati čekati do sljedećega tjedna, a moguće je ostati u „dugačkom redu“ samo ako je broj s osobne iskaznice točno usklađen s danom predviđenim za sljedeći tjedan. Međutim, ljudi su u isto vrijeme govorili i o pozitivnim učincima krize, ističući činjenicu da je to osnažilo veze solidarnosti. Jedan od naše subraće kaže da im je aktualna situacija pomogla usvojiti skromniji način života i zajednicu učiniti bližom siromasima. Takvu društvenu, ekonomsku i političku situaciju s pozitivnim i negativnim vidovima možemo shvatiti kao prijelaz po križu (kriza) do uskrsnuća (solidarnost i poistovjećivanje sa stvarnošću onih koji su siromašni).

Isusova priča: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Iv 1, 14). Bog koji je sama ljubav, milosrdan i suosjećajan, nikada nije napustio čovječanstvo. Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu (Heb 1, 1-2). Isus se umiješao među mnoštvo koje je oformilo dugačke redove isključenih iz društva. Isus je nahranio mnoštvo i ne samo da nitko nije bio otpravljen praznih ruku, nego su prikupljene košare i košare preostataka (Mk 6, 34-44). Isus je svoj bezuvjetni oprost proširio na grješnike, sedamdeset puta sedam (Mt 18, 22) i poticao svoje učenike da i oni budu suosjećajni prema svojoj braći i sestrama kao što je Bog bio prema njima (Lk 6, 36). Kao rezultat Utjelovljenja, Isusa se danas može naći u svim dugim redovima na kakve nailazimo po bezbrojnim gradovima svijeta, u dugačkim redovima muškaraca i žena koji u svako doba dana vape da budu prepoznati punopravnim članovima društva.

Nova priča: Da, korizma je vrijeme za post, a tijekom ove Godine milosrđa naš post mora poprimiti nov oblik, tj. voditi k osobnom i zajedničkom obraćenju. Naš post bi trebao biti takav da nam se nikada ne bi moglo predbaciti pasivnost, popustljivost ili sudioništvo, koje je za svaku osudu, s obzirom na situacije nedopustive nepravde ili prema političkim režimima koji je održavaju (Radost evanđelja, 194). Naš post mora nas prožeti, dodirnuti nas u samim dubinama bića dotle da možemo ponovno čuti i razumjeti vapaje svoje braće i sestara. Tada ćemo, čuvši te vapaje, trčati kao da se radi o požaru.[1] Sjećajmo se, međutim, da dok izgrađujemo povezanost s onima koji su na rubovima moramo ući u njihove osjećaje… truditi se omekšati svoje srce i učiniti ga osjetljivim za patnje i bijede bližnjega te moliti Boga da nam podari istinski duh milosrđa, duh vlastit Bogu (Coste XI, str. 340-341). Nek post tijekom ove korizme nama – članovima vinkovske obitelji – pribavi novo srce, srce od mesa, srce koje nam omogućuje graditi uvijek snažniju povezanost s našim gospodarima i učiteljima, sa zaboravljenim muškarcima i ženama po cijelomu svijetu. Nek se post tijekom ove korizme odrazi na nas i postane iskustvo slično onome kakvo proživljavaju naša braća i sestre Venezuele, nek bude naš prolaz križem (naše osobno stanje krize) prema uskrsnuću (solidarnost i snažnije poistovjećivanje sa stanjem onih koji su siromašni).

Korizma: vrijeme za molitvu

Priča: Prošloga mjeseca, prigodom svetkovine Bogojavljenja, otišao sam u crkvu Notre Dame de Prime-Combe, u svetište što ga poslužuju subraća Provincije Toulouse i pastoralna skupina dobro osposobljenih laika. Svojevremeno se tu okupljalo otprilike 50.000 osoba da bi slavili blagdan. Danas, jedva 300 osoba dolazi iskazivati štovanje Gospi, a svake nedjelje, kad god je moguće, jedan subrat slavi Euharistiju. Bio sam duboko ganut jednostavnom vjerom 50-ak vjernika koji su se okupili radi slavljenja Euharistije. Svi su u dobi od 60 ili više godina (nijedna mlada osoba nije bila prisutna). Jedna skupina benediktinaca koja, od 1990. živi u jednoj od zgrada smještenoj na našemu imanju, dijeli život s tom zajednicom vjernika. Međutim, ta je skupina benediktinaca sasvim posebna zajednica. Svaki član živi s nekim hendikepom. Uza sve to, ti ljudi provode radostan i jednostavan život te pučanstvu u okruženju pružaju snažan primjer na kakav se način rad i molitva mogu prožimati.

Isusova priča: Isus se često povlačio iz mnoštva i od svojih učenika da bi proveo vrijeme u molitvi. Govorio je svojim učenicima: Molite za one koji vas progone (Mt 5, 44), a osobno je molio da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi (Iv 17, 21). Poznat nam je tekst Isusove tjeskobne molitve u Getsemanskom vrtu (Mk 14, 32-42). Istodobno, Isus je pohvalio carinikovu poniznu molitvu: Bože, milostiv budi meni grješniku i izjavio da je taj carinik otišao opravdan svojoj kući, jer koji se ponizuje bit će uzvišen (Lk 18, 9-14). Isus isto tako pohvaljuje velikodušni dar siromašne udovice koja je išla u Jeruzalem na molitvu (Mk 12, 43-44). Prije odlaska s ovoga svijeta Isus je svojim učenicima ostavio molitveno nasljeđe koje dvije velike želje usmjerene na Boga spaja s trima molitvenim vapajima usredotočenima na osnovne žurne potrebe čovječanstva. Isus upućuje Ocu dvije želje svoga srca: Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje. Potom slijede tri molitvena vapaja: kruh naš svagdanji daj nam, oprosti nam grijehe i ne uvedi nas u napast.2 Kao rezultat Utjelovljenja, Bog razumije naše potrebe, razumije da smo slomljeni i ranjeni, a sve ove stvarnosti po Isusovoj su osobi predstavljene Ocu!

Nova priča: Da, korizma je vrijeme molitve i naša molitva kao i naš post mora isto tako poprimiti nov oblik tijekom ove Godine milosrđa koja nas usmjeruje osobnom i zajedničkom obraćenju. Bez dužih trenutaka klanjanja, molitvenog susreta s Božjom riječi, iskrenog dijaloga s Gospodinom, naše zadaće lako postaju besmislene; gubimo snagu zbog umora i teškoća i naš se žar gasi. Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve (Radost evanđelja, 262). Naša molitva i post daju smisao našem služenju i naše služenje daje smisao našoj molitvi i postu. Nadam se da ćemo tijekom ovih 40 dana korizme uspjeti osigurati vrijeme ne samo za osluškivanje vapaja, ne samo za služenje i evangeliziranje siromaha, nego da ćemo i moliti sa siromasima. K tome, nismo li svi mi, isto kao i članovi benediktinske zajednice Notre Dame de Prime-Combe, to jest – nismo li i mi na neki način ranjeni i potrebni ozdravljenja, nije li i nama potrebna molitva drugih? Stoga nas, kao i benediktinske monahe, naši hendikepi ne moraju sprječavati da doprinosimo izgradnji svoje zajednice, udruge, družbe.

Naposljetku, ne bismo li se i mi mogli ugledati u ustrajno traženje pape Franje i zamoliti ljude: molim vas, molite za mene? Kada bismo pozvali siromahe u svoje kuće i s njima razmijenili vrijeme molitve? Htio bih vas ohrabriti da to učinite, a poslije, tijekom uskrsnoga razdoblja, mogli bismo međusobno razmijeniti doživljeno iskustvo molitve s našim gospodarima i učiteljima.

Nek nam naša molitva i post tijekom ove korizme 2016. pomognu umrijeti s Kristom kako bismo s Njim uskrsnuli u nedjelju uskrsnuća i zapjevali svoj Aleluja!

Vaš brat u svetom Vinku,

o. Gregory Gay, CM
vrhovni poglavar


Prijevod s francuskoga:
s. M. Arkanđela Smoljo



[1] Coste XI, str. 31.

2 José Antonio Pagola, Jésus: Approche historique, Editions de Cerf, 2012.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Danas Družba ima oko 650 sestara u 12 zemalja svijeta: Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Italija, Njemačka, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci.

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe, te iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima našeg vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet, koji pruža nove i bolje mogućnosti, te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: