Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo – Velika Gospa

Objavljeno: 14. kolovoza 2014.

Definicija Bezgrešnog Začeća bila je proglašena u vrijeme kada se rodio moderni svijet (dogmu je proglasio Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, 8. prosinca 1854. g.). Pet godina nakon tog datuma, i šest mjeseci poslije ukazanja marije u Lurdu (1858), kad je ona rekla: „Ja sam bezgrješno Začeće“, napisao je Charls Darwin svoje Podrijetlo vrsta, Karl Marx je dovršio svoj Uvod u kritiku Hegelove filozofije prava, a John Stuart Mill objelodanio svoj Esej o slobodi. U doba kada je duh svijeta  pripremao filozofiju koja će u dvadeset i jednu godinu uroditi s dva svjetska rata i prijetećim trećim, Crkva je pred oči cijelog svijeta iznijela svoj nauk o Bezgrješnom začeću. Darwin je odvratio pažnju ljudske duše od njezina božanskog podrijetla i prikovao je uz neku budućnost bez kraja i konca, u kojoj bi tobože čovjek postao neka vrsta Boga. Marxa je ta ideja toliko oduševila da je u njoj gledao budući prosperitet svijeta i čovjeka te je Darwina molio bi li prihvatio posvetu u jednoj od njegovih knjiga. Mill je slobodu novog čovjeka pretvorio u razuzdanost i u pravo činiti što god ga je volja, utirući tako put kaosu sukobljenih sebičnosti. Tu egoističnu borbu pokušao je svijet riješiti putem totalitarizma.

Ako bi kojim slučajem ti filozofi bili u pravu da čovjek može postati Bog onda bi to značilo da je svaki čovjek začet kao bezgrješan. Crkva je prosvjedovala i ustvrdila da je jedno jedino biće začeto kao bezgrješno, da je čovjek grješan i da se sloboda najbolje može očuvati ako svaki stvor, poput Marije, kaže svoj Fiat Božjoj volji. Dogma Bezgrješnog Začeća odbacila je krivi optimizam da je ljudski napredak bez Boga moguć. Moderan čovjek mogao je izbliza promatrati kako gordost njegova napretka hlapi u dimu i pari. Razmak između Napoleonovih (1804-1815) i francusko-pruskih ratova (1870-71) iznosio je 55 godina, između francusko-pruskog i prvog velikog svjetskog rata (1914-1918) 43 godine, a između prvog i drugog svjetskog rata (1939-1945) 21 godinu. 55,43,21 godina i 5 godina Korejskog rata nakon Drugog svjetskog rata teško da se mogu nazvati prosperitet – napredak čovjeka. Nakon što se hvastao da potječe od životinje, čovjek je napokon pokazao da se znade i ponašati poput životinje.

Kao što je nekoć definicijom Bezgrješnog Začeća Crkva morala podsjetiti svijet da se savršenstvo ne nalazi na biološkom polju, tako sada definicijom o Marijinu Uznesenju na nebo, mora ojađenom stvoru uliti novu nadu protiv njegova očaja. II. vatikanski sabor u osmom poglavlju Uredbe o Crkvi doslovno navodi riječi dogmatske bule (“Munificentissimus Deus”) o Marijinu uznesenju Pija XII.: “Napokon je Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu.” A zatim izriče kristološku svrhovitost te Marijine povlastice ovim riječima: “Ona je

od Gospodina bila uzvišena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.” Veliki pobornik za proglašenje dogme o Marijinu uznesenju, naš zemljak o. Karlo Balić, koji je po nalogu Pija XII. skupljao dokumentaciju Svjedočanstva o uznesenju BD Marije iz svih stoljeća, Rim 1948.-1950., tumačeći navedeni saborski tekst, naglašava kristološki vid dogme o Marijinu uznesenju. On doslovno kaže: “Krist, pobjednik grijeha i smrti, zadobiva u Mariji najveću od svojih pobjeda izuzimajući je od grijeha i dajući joj unaprijed – tj. prije općeg uskrsnuća tjelesa – proslavu u duši i tijelu. Time je Marija, uzeta na nebo, jamstvo budućeg uskrsnuća i proslave svih onih koji vjeruju u Krista, a zbog toga isti motiv nade i utjehe za Božji narod u očekivanju parusije.”

O tome nam govori i II. vatikanski sabor. “Međutim, Isusova Majka, kao što je, tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe” (Svjetlo naroda, br. 68).

Moderno očajavanje posljedica je razočaranog hedonizma i usredotočuje se uglavnom na dvije točke: na spol i smrt. Prvenstvo spolova mora svoj opstanak zahvaliti Sigmundu Freudu. Temeljno načelo mu je bilo: Ljudski čini i običaji potječu od seksualnih ili spolnih poriva, a ljudske želje su u biti nezadovoljene spolne želje… Svi se mi, ako smo muškarci, želimo spolno sjediniti sa svojom majkom, ili ako smo žene sa svojim ocem…

Agnosticizam i oholost bile su dvije činjenice s kojima se Crkva morala suočiti i suprotstaviti svojom naukom o Bezgrješnom Začeću. Danas mora ustati protiv beznađa, kao posljedice usredotočene na spol i smrt. Te dvije temeljne zasade moderne misli spol i smrt međusobno su povezane. Nauka o Uznesenju, s filozofskog gledišta, prevrće naglavačke  filozofiju Eros i Thanatos jer podiže čovječanstvo iz tame spola i smrti k svjetlu ljubavi i života. Ljubav i život su dva filozofska stupa na kojima počiva vjera u Uznesenje Marije na nebo.


Za potrebnike našeg vremena

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – Zagreb

Tijekom svoje duge povijesti sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih.

Prema zadnjoj statistici (30. 6. 2023.) Družba ima šest provincija i jednu delegaturu, u kojima djeluju 572 sestre, u 77 zajednica, u 10 zemalja svijeta (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Bugarska, Italija, Austrija, Kanada, Argentina, Paragvaj i Salomonski Otoci).

Ma gdje bile, sestre se danomice trude sačuvati izvorni duh Družbe i iz ljubavi prema Bogu otvarati svoje srce potrebnicima svoga vremena.

Pročitaj više

Ustanove

Milosrdna ljubav osvaja svijet

Djelatnost

U skladu s poslanjem Družbe ‒ širiti milosrdnu ljubav, sestre nastoje služiti svim potrebnicima a posebice siromasima. Zato su u izazovima vremena maštovite u ljubavi te prema svojim mogućnostima nastoje biti osjetljive ne samo na stare već i na nove oblike siromaštva.

Djelotvornom snagom ljubavi, praštanja i pomirenja sestre nastoje izgraditi u pravdi svijet koji pruža nove i bolje mogućnosti te se trude uvijek i u svim prilikama promicati dostojanstvo ljudske osobe.

Da bi bolje i potpunije postigla svrhu apostolata i apostolskog poslanja, Družba je osnivala vlastite ustanove njegujući u njima duh utemeljiteljâ.

Na području Hrvatske djeluju ove ustanove: