Povijest hrvatskih milosrdnica započinje 5. rujna 1845. godine, kada je na poziv zagrebačkog biskupa Jurja Haulika iz austrijskog Tirola stiglo u Zagreb šest sestara, da bi kao učiteljice preuzele rad u zagrebačkim katoličkim školama i kao bolničarke u bolnicama koje se planiralo osnovati. Biskup Haulik dao je prethodno za sestre sagraditi crkvu i samostan u kojemu i iz kojega su mogle vršiti svoj apostolat služenja bližnjemu u duhu kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskog i sv. Lujze de Marillac.
Kroz svoju dugu povijest sestre su u Hrvatskoj i diljem svijeta razvile plodnu socijalno-karitativnu i odgojno-obrazovnu djelatnost. U tu svrhu podizale su bolnice i domove za njegu bolesnika i staraca, te dječje vrtiće, pučke i razne druge škole za odgoj djece i mladih. S vremenom proširuju svoju osnovnu djelatnost radom u raznim crkvenim ustanovama, posebno na župama, gdje katehiziraju djecu i mlade, te brinu o ljepoti liturgijskih slavlja. Danas one i na razne druge načine izlaze u susret potrebama Crkve i suvremenog čovjeka, uvijek osjetljive na potrebe onih koji su najsiromašniji.
Danas Družba ima oko 800 sestara i 116 svojih filijala u 15 zemalja svijeta: Hrvatska, BIH, Argentina, Paragvaj, Bugarska, Italija, Njemačka, SAD, Kanada, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Urugvaj, Austrija i Francuska. Družba ima 6 provincija, 2 delegature i 3 zajednice koje pripadaju pod Vrhovnu upravu. Vrhovna glavarica Družbe je s. Miroslava Bradica.
Sv. Vinko Paulski